Vjetar navlači svoju nestašnu masku

Vihorasto raznosi male cvjetne lati

Sve sklanja se njegovom razigranom prasku

Tu i tamo tlo dotaknu, mirišljave kišne kapi.

 

Jahačica Vjetra  plašt svoj rastvara

Modrogorivi lav širi svoja krila

Energetska zaštita nad njima se stvara

U zajedničkom letu sva svjetlost se slila.

 

Oblaci se gusti sklanjaju pred njima

Raznoseći vlagu gdje suša caruje

Sunčev dodir donose, gdje vlada teška zima

Lepršavi let kad peludu se daruje.

 

Jahačicu Vjetra ugledati se može

Dugina čarolija  nebom  kad zavlada

Vjetrić lagan dotakne, malen dio kože

U noćima ljetnim podno zvjezdanoga hlada.

 

Uz obalne hridi, u naletima bure

Kad pahulje prve raznose se žurno

Nemirnim nebom  oblačići kad  jure

Sunce  isijava na zalasku burno.

 

U svakome čudu, niče novo čudo

Jahačica Vjetra u slobodnome letu

I modrogrivi lav zabavljaju se ludo

U našem vjetrom ispunjenom svijetu.

 

(safiris.blog2009)