Isprepletenog granja, na šumskome pragu

Gdje mahovina nježno tepih izgrađuje

Samotno drvo obgrlilo je svoju dragu

Korijenje se ljubavlju radosno naslađuje.

 

Treperava haljina zelenoga bršljana

Gipko se privija uz ogrubljelu koru

Ticalima nježnim obavija  ga sa svih strana

Stvarajući valove k'o na uzburkanom moru.

 

Mirišljave cvjetove prosipa po njemu

On joj nudi snagu svog drevnoga bića

Ona se pretvara u čarobnicu nijemu

Koja dodirima mekim najvještije priča.

 

Godinama čekala je u njegovoj sjeni

Sakrivena od sunčeve svjetlosti snažne

Ne bi li osjetio dodir njezin sneni

Mirišljave latice od rosnih kapi vlažne.

 

Daleko od očiju, a toliko blizu

Šapatom se tihim uvlačila međ' granje

Listiće postavljala u srebrenkastom nizu

Skrivajući lice od svjetlosti danje.

 

Isprepletenog granja, na šumskome pragu

Gdje mahovina nježno tepih izgrađuje

Zaljubljeno drvo sad grli svoju dragu

Korijenje se ljubavlju radosno naslađuje.

 

 

http://safiris.blog.hr