U svjetlosnoj šumi, na duginome brijegu

Oduvijek stanuju mnoge duše ljupke

Po kišnome danu, suncu ili snijegu

Ovdje se nude  radosne kupke...

 

 

Mjehurići blještavi prema nebu lete

Svaki odnaša emociju neku gnjevnu

Stvoreni sa namjerom da čovjeka podsjete

Na svjetlosni zagrljaj, kad ljudi  bijesom sijevnu...

 

 

Veliki i maleni, obli i sjajni

Putuju na valovima lahorastih snova

Uroniti u njih, to osjećaj je bajni

Ljudska  duša, obnovljena,blista kao nova...

 

 

Voda je mirišljava, punjena pod slapom

I svaka je kapljica dijamantnog sjaja

Anđeoski blagoslov pod nebeskom kapom

Daruje nam osjećaj  bezvremenog kraja...

 

 

Sve boje svijeta u njoj stanuju

I svaka se stapa sa aurom tijela

Maknuvši prljavštinu, svijetu obznanjuju

Kao poklon pristigla je Svjetlost bijela...

 

 

Kako sačuvati te svjetlosti čar?

To svaka duša ponaosob spoznati mora

Nekome tek teret, drugom  vrijedan dar

Sve stvar je čistoće unutarnjeg prozora ...

 

 

U svjetlosnoj šumi, na duginome brijegu

Oduvijek stanuju mnoge duše ljupke

Po kišnome danu, suncu ili snijegu

Ovdje se nude  radosne kupke...

 

 

(safiris.blog2009)