Svatko od nas čuva ga u sebi

Uspavano čeka Buđenja Zov

Naudilo nikada, nikome,  Ono ne bi,

Čeka susret dogovoren, a ipak svjež i nov...

 

Družim se sa njime ja svakoga dana

Pričamo si priče, pjevamo pjesme

Trenuci su to Svjetlosti kad ne postoji tama

Ideje mu naviru sa Nebeske Česme...

 

Putujemo tako preko cijelog svijeta

Univerzum granice raskida pred nama

Postajemo prava svemirska kometa

Trenutak tišine zamjenjuje galama...

 

To buči u meni, neki nemir blista

Pridružuju se glasovi svih zvjezdanih bića

Svatko priča priču, a nijedna  ista

Teku Dušom našom poput nektar - pića...

 

Akvarelom boja odajemo tajnu

Mjesecu i Suncu, Galaksiji pod nama

Pa slijećemo na malenu zvjezdicu sjajnu

Gdje poželjeh vrijeme provesti ja sama...

 

Dijete samo gleda, razdragano i milo

Pa smiješkom se rastače, nestaje u meni

Na trenutak čini se kako mi se snilo

I da nastavljam ja živjeti u neobičnoj sjeni...

 

Ali u Nutrini igralište čeka

Svjetlucavi pijesak , lopte  i baloni

Duša Unutarnjeg Djeteta kao postelja meka

Budi se u meni kad stvarnost me slomi...

 

Svatko od nas čuva ga u sebi

Uspavano čeka Buđenja Zov

Naudilo nikada, nikome Ono ne bi

Čeka susret dogovoren , a ipak svjež i nov...

 

 

 http://safiris.blog 2007.g.