Lijane prošlosti svezale su Dušu
Pa je drže uhvaćenu u kuli od snova
Kiše nebeske i vjetrovi što pušu
Krče put polako, to prilika je nova...

Možda neka davna veza pokidati će lance
Dopustiti strahu da duboko udahne
Iz nutrine izroditi tad slobodne vrance
Osvjetliti zelenilo da korijen ne usahne...

Iz dubine samog Centra odsjaj neki blista
Probija se tajna kroz plameni znak
Prži granje, lišće ,zemlju, sad poljana je čista
Sve sjaji u modrini, gdje bijaše mrak...

Plameni se jezici isprepliću k’o zmije
Palucajući iskricama rastjeruju tamu
Tišinu dozivaju dok šuma im se smije
Jer probili su iz davnina sazidanu branu ...

Duboko u nama, gdje zalazimo sve rijeđe
Možda ostavljen upaljač od nas sad se krije
Tek što usnuli smo, zaklopili vijeđe,
U otkrivenju života žarki plamen vrije ...

Vrluda,poskakuje, igra se skrivača
Pretvara se u ugljen crn kao najmračnija noć
Razgovara sa Dušom za unutarnjeg plača
Nudeći nam nadu, da Zora će nam doć'...

I ne vidimo zvijezde, ne vidimo mi ništa !
Jer već sekund jedan materija nas vara
I sve je nalik mitu o snazi Čistilišta
Što od grude mrke sjajno Sunce stvara ...

Lijane prošlosti još vezuju nam Dušu
Pa je drže uhvaćenu u kuli od snova
Kiše nebeske i vjetrovi kad pušu
Polako krče put, sad prilika je nova...

http://safiris.blog.hr