Putovi me vode krajolicima raznim

Planinskim vrhuncima, dolinama riječnim

Do visinskih prostranstava i  zarona maznih

Srebrnih planeta u galaksijama mliječnim.

 

U Podmorje Duše kada zaronim

Gdje sve vrvi od radosnog života

Svakim atomom svjetlošću odzvonim

Prati me u stopu sakrivena ljepota.

 

Nebeske se boje prostiru po dnu

Nudeći mi biserne i koraljne niti

Mislima zatreperi glas; u javi si, ne u snu!

Roniš po svojoj unutarnjoj Biti.

 

I pijesak svjetlucavi, vilovite morske vlasi

Zlaćane ribice, biserje i školjke

Sve stvoreno je da unutarnju žeđ ti ugasi

I izliječi sve umom stvorene boljke.

 

Otkriva mi se cijelo oceansko blago

Znatiželjne oči skitaju kroz mene

Duši je žednoj to znamenje drago

Ljubavlju kad titraju i koraljne stijene.

 

Dublje, još dublje, pretražujem sebe

I svaki je zaron k'o udisaj prvi

Nešto se pokrene, malo zagrebe

Energiju odstajalu voden tok razmrvi.

 

U bezbrojne kapljice, unutarnje blago,

Neka novostvorena radosna bića

Kojima kroz pjesmu putovati je drago

Il' nastaniti bajku koju Duša priča.

 

 

 http://safiris.blog.hr