Svjesni mi nismo što je prava hrana
Od kuda nam pristiže energija sjajna
Tek poneki spominju da sve je to Prana
Izvorna svjetlost, hranjiva i bajna .
Božanski izdah mi udahom unosimo
Koji poteći će do naše stanice svake
Otvorenom sviješću dušom ga uznosimo
Ljubavlju sve darujemo bez tjelesne tlake .
Sićušni atomi nevidljive strukture
Dolaze do nas iz tko zna kojeg svijeta
Miluju nas lahorom, zapljuskuju kao bure
Daruju mek dodir udaljenih planeta.
I na jedan tren materija se gubi
Tvoje svjetlo postaje dio mojeg bića
Prana tvoja uzvitlana, moju pranu ljubi
Udah nas iscjeljuje i počinje da priča .
U obličju zvijezda i mjeseca se krije
Sunčevom se svjetlošću daruje nama
Sve što stvoreno je
Njenom ljubavlju se grije,
Udah, izdah, život cijeli
Jednom riječju Prana.
irida
bglavac
