Još ni danas ne znam...
Da li to je sjećanje ili' samo san...
Dok Duša putuje mi kroz Prostranstva
Čini se da sve već odnekud to znam...
Poznata mjesta ... poznati ljudi...
Običaj poneki što pamćenje mi budi...
Na trenutke proživljene jednog davnog dana...
U vremenima drevnim dok lutala sam sama...
Nesvjesna same sebe. ..
Duše što Znanje Bezvremno sakuplja...
Još od dana kad sklonište je bilo,
Od drveća duplja...
Il' koliba slamnata ... il' izgrađena od pruća...
Iglu od leda ... od kamena kuća ...
Piramida vječna...
Što ostavlja me i danas bez daha...
Galaksija neka druga ... prepuna svjetlucavoga praha...
Sa kojega to mjesta mirisi dolaze...
Događaji proživljeni što Dušu mi maze...
Ili razdiru ... ne daruju mi mira...
I Sjećanja mi bude ... dok melodija svira...
Skladana u vremenu što veo ga krije...
Pa se čini poznanikom Onaj
Kog' upoznalo mi srce u životu ovome još nije...
I tako putujemo ... kroz Živote ...
Kroz Vrijeme i Prostor... a sve je to u nama ...
Očiju punih suza jer zaklanja nam pogled tama...
Tek poneki Bljesak kao Putokaz nas budi...
Da Blagoslov je što rođeni smo svi mi kao Ljudi...
Još ni danas ne znam ...
Da li to je sjećaje il' samo san...
Iz Života u Život ja putujem...
Negdje ...U Nutrini Duše ... to jednostavno znam...
bglavac
edin.kecanovic
