Tako si lijepa dok moliš
Srebrnaste kose kao aureol mali
Mirnoćom tihom čovječanstvo voliš
Ljubav tu osjeća i anđeo pali.
Jer obasipaš svjetlošću sve duše tamne
Koje zalutale bezdanom hode
Nudeći od srca jedrilice zamamne
Što duginim mostom već odavno brode.
Svi naši mili iz Zauvijek ti mašu
Pozdrave šalju, ti raznosiš ih dalje,
Sklopljenih ruku grliš ovu čašu
Svjetlosni pobjednik bez zlaćane medalje.
Tek pokoja suza iz toploga oka
Kliznuti će nježno niz obraščić stari
Kapnuti na grudi gdje rana je duboka
Tiho ćeš šapnuti; za suzu ovu, dijete, ne mari.
I polako dok hlapi i s beskrajem se spaja
Najčišći kristal što na svijetu postoji
Duša ti poimence sve znane nabraja
Spomenuvši i nekoga tko više se ne broji.
Za sve one za koje nitko ne moli
Jer sjećanje je izbrisalo kazaljke na satu
Postoji Duša koja sve ih voli
Svjetlošću ih grli, iako su u blatu.
Osamljeni lutaju od pradavnih dana
Mračnim tunelima koje stvorili su sami
Tek pokoja molitva tu svjetlosna je hrana
Od dubljega pada ljubavlju ih brani.
Tako si lijepa dok moliš
Aura ti blista od zahvalnosti snažne
Ljubav tvoju osjećaju sve duše koje voliš
Majči, vjeruj mi,znam…
Zbog čega su ti oči vlažne.
irida
bglavac
