Kada stih je žedan rime

Kao noć da nema zvijezda,

Pa je nebo puno tmine

Duša ptica bez svog gnijezda.

 

Oblak jedan sjenu pravi

Nad mjesecom on se svio

Prosuo se svud po travi

Nema gdje već nije bio.

 

Dragulj noći sad ga gleda

Mjesečinom on mu prijeti

A oblaku baš se ne da,

Radije će svu noć bdjeti

 

Ne bi li pred jutro rosno

U stih malen on sav stao,

Stoji čvrsto i prkosno

Sve dok nije procvjetao.

 

U snovima, prošle noći,

Stopio se u par kapi

Zna, kroz dušu sad će proći

Kap što nikada ne hlapi.

 

Kada stih je žedan rime

Oblak jedan sjenu pravi

Maestralno, iza tmine,

Nadahnuće zoru slavi.

 

Dragulj noći sve promatra

Mjesečinu svoju šalje,

Igrom malom on sve smatra

I nastavlja se igrat' dalje…

 

 

http://safiris.blog.hr