Kada stih je žedan rime
Kao noć da nema zvijezda,
Pa je nebo puno tmine
Duša ptica bez svog gnijezda.
Oblak jedan sjenu pravi
Nad mjesecom on se svio
Prosuo se svud po travi
Nema gdje već nije bio.
Dragulj noći sad ga gleda
Mjesečinom on mu prijeti
A oblaku baš se ne da,
Radije će svu noć bdjeti
Ne bi li pred jutro rosno
U stih malen on sav stao,
Stoji čvrsto i prkosno
Sve dok nije procvjetao.
U snovima, prošle noći,
Stopio se u par kapi
Zna, kroz dušu sad će proći
Kap što nikada ne hlapi.
Kada stih je žedan rime
Oblak jedan sjenu pravi
Maestralno, iza tmine,
Nadahnuće zoru slavi.
Dragulj noći sve promatra
Mjesečinu svoju šalje,
Igrom malom on sve smatra
I nastavlja se igrat' dalje…
http://safiris.blog.hr
edin.kecanovic
irida
bglavac
