Noć je mirna... a ja usnuti ne mogu
Mislima mi plovi moja bujna mašta
Ne pomaže ni molitva Svevišnjemu Bogu
Nemir oduzima tišinu, pa ja čujem svašta ...

Neko nepoznato, uznemireno Biće
Šapuće mi tiho nezemaljske riječi
Poželjeh u sebi ;neka zora sviće !
Požalih što sad' odlučila sam leći...

Burno teče govor tog neobičnog stvora
Neka važna poruka krije se u tami.
Opet molim pomoć  Anđeoskog Dvora
Da daruju mi Svjetlost, od napada što brani ...

I pomoć pristiže... lagan mir obuzima mi tijelo
Sad jasnije nazirem što Duša ta mi zbori 
Moli za pomoć... za Svjetlo Bijelo
Molitvom da ublažim taj strah od kojeg gori...

Po tko zna koji puta ja sklopiti ću ruke
Molitvom ću Svjetlost uperiti ka tami
Nepoznato Biće odriješiti ću muke
Darovati Ljubav na Putu da je brani...

Poruka u noći kad pun se Mjesec smiješi
Uznemiri mi Dušu... uzburka mi snove
Jedino će Ljubav te težine da me riješi
Molitvom se Duše kao krijesnice love ...

Pa putuju putem što sagradile su same
Poneka zaluta... izgubljena na stazi
Kad shvati da Ljubav od tame je brani
Sva radosna kroči ka Svjetlosnoj Oazi...

(safiris.blog2006)