Lađar na Lađi neznanog imena
Posjećuje zemlju u daleka vremena
Veslo kad udari po staklenoj vodi
Mine jedan vijek ... drugi, polako već hodi ...

Ogledava se u zrcalu od zaleđenih kapi
Mozaik života bivših što polako sad hlapi
Pita samog sebe ; Zar sve to duša prolaziti je htjela ?
Začuđen snagom volje, što ostade cijela ...

Lađa nježno zapljuskuje, stvaraju se vali
Prikazuju se litice i mirni morski žali
Ovo mjesto smiraj nudi, odmor prije puta
Ovaj Lađar ima dušu, koja obožava da luta ...

Lađar i Lađa nedjeljivi su, čine nešto vrijedno
Olujna su mora pomogla im da postanu Jedno
Neraskidivim su konopcem usidreni u Duši
Stvoreni u prkos strahu koji zna da guši ...

A bilo je i teških dana, punih borbe, užasa i smrti
U mislima počeo je po prošlosti da vrti
Visak na lancu od karika zlatnih
Izgovorenih teških riječi , pogrda raznoraznih ...

Mjesečina isplela je svjetlosni put
Podsjeća Lađara nek' ne bude ljut
Jer ne postoje na ovom svijetu dvije iste Lađe
Kad to shvate ljudska bića, neće biti svađe ...

Lađar na Lađi neznanog imena
Posjećuje zemlju u daleka vremena
Veslo kad udari po staklenoj vodi
Mine jedan vijek ... drugi, polako već hodi ...

(safiris.blog2007)