Putujem prostranstvom što nutrinom se zove
Bezbrojna svjetalca osvjetljavaju put
Slični moreplovci uz mene još plove
Aure pretočene ljube zvjezdan skut.
Korak je malen,on u beskonačnost seže,
Vrijeme se sabire u lanac eona
Koji u svom centru prošlost i budućnost veže
U sadašnji trenutak kom sudbina je sklona.
Sve pulsira, otkucava, sazviježđa se šire,
Duša žedno upija sva ponuđena znanja
Ponornica životna što dubinom ponire
Prema mjestu gdje duša u budnosti sanja.
Pretaču se boje, plamen kristal ljubi,
Vrelina i hladnoća stopljeni u jedno
U jednoti postojanja gdje značaj se ne gubi
Već u niski bisernoj, svo zrnje je vrijedno.
Kojeg li prostranstva, koje li divote!
Što dublji je uron, sve bliža sam sebi,
Mislima prebirem sve prijašnje živote
Kroz riječi ih prenosim upravo tebi.
Putujem prostranstvom što nutrinom se zove
Bezbrojna svjetalca osvjetljavaju put
Slični moreplovci uz mene još plove
Aure pretočene ljube zvjezdan skut.
edin.kecanovic
irida
bglavac
