Teški su okovi ljudskog zaborava
U svijetu kao da zloči sviće
Dobrota i hrabrost ne sliče na lava
Već na izgubljene, osamljene ptiće.

Pandorina kutija otvorena osta
I svakim je danom kupaca sve više
Nemoralnim ponudama daruje gosta
Ljudskost u nepovrat kao spužvom briše.

Čudno neko doba. Sumrak Vrline.
Svijet već predugo naglavačke visi
Izruguju se ljudima koji željni su Istine
Papirnate novčanice najvrijedniji su spisi.

Tamna strana Duše preuzela je vlast
Vrlina je grijeh, ostavljena na stupu srama
Kriv je onaj koji ustaje da obrani čast
Prepušten sam sebi, za strvinare hrana.

Ali neka. I to će jednom proći !
U Svemiru sve puno je uspona i padova
Svjetlost jednom morati će i u ovaj kut doć'
Pred Dušom još stoji podosta radova.

Blagoslov je Biti Rođen Ovdje i Sada!
Prohodati trnjem do ružinoga cvijeta
Uzgojiti vrt pun mirisnoga slada
Sagraditi temelje jednog Novog Svijeta.

Netko prespavati će noć. Netko bit će budan.
Sumrak zori nalikuje, kad je tama ponajveća
Vjerujem da trud sav nikad nije uzaludan
Put otkrivanja vrline temeljna je sreća.