Drvenasti prsti oblikuju svod
Skrivajući pute kojim vile hode
Kad po mekoj travi plove kao cvjetni brod
Kroz začaran plašt prolaznike vode.
Trava pjevuši melodiju bajnu
Lišće treperenjem igrokaz kazuje
Darivajući krošnji bisernost sjajnu
Preko ljudskih duša čaroliju razmazuje.
Kao mjesečevim kistom po paleti snova
Šuma noćnu tamu pretvara u dan
Plavičasti fenjer spušta se sa gustog krova
Nudeći nam svoju dušu k'o otvoren dlan.
Isprepliću se krijesnice zvjezdanih vila
Sa smaragdnim zelenilom šumskoga tla
Gdje raskošno plahutaju leptirova krila
K'o vjesnici buđenja iz praiskonskog sna.
Vilinska staza tunel oblikuje
Na početku kraja Svjetlost doziva
Melodijom bajkovitom kako i dolikuje
Sva svjetlosna bića kroz šapat proziva.
Imena neznana, još usnulih priča
Koje tiho drijemaju u kutku naših sanja
I svih onih magičnih, nerođenih bića
Koje jutrom tjera, bijela svjetlost danja.
edin.kecanovic
irida
bglavac
