Sklopi dlanove i zatvori oči,

Vrhovima prstiju Nebo dodiruješ

Samo miruj, k tebi Ja ću doći

Uvijek kad srce molitvom umiruješ.

 

Ne moraš na Himalaju po božanskost doći

To planinski je lanac od stijena i kamena

Po nutrini svojoj ti do sebe kroči

Ja tik sam do tebe, pored tvojih ramena.

 

Centimetar dva, pa još malo niže

Gdje sred grudi toplo srce kuca svojim ritmom

Ne postoji mjesto koje Bogu je bliže,

Ispisuju se rime s porukom bitnom.

 

Kad dlanove sklopiš, u njima sam Ja

Vrhovima prstiju Mene dodiruješ

Bliže si Nebu nego cijela Himalaja

Uvijek kad srce molitvom umiruješ.

 

 

http://safiris.blog.hr