Sklopi dlanove i zatvori oči,
Vrhovima prstiju Nebo dodiruješ
Samo miruj, k tebi Ja ću doći
Uvijek kad srce molitvom umiruješ.
Ne moraš na Himalaju po božanskost doći
To planinski je lanac od stijena i kamena
Po nutrini svojoj ti do sebe kroči
Ja tik sam do tebe, pored tvojih ramena.
Centimetar dva, pa još malo niže
Gdje sred grudi toplo srce kuca svojim ritmom
Ne postoji mjesto koje Bogu je bliže,
Ispisuju se rime s porukom bitnom.
Kad dlanove sklopiš, u njima sam Ja
Vrhovima prstiju Mene dodiruješ
Bliže si Nebu nego cijela Himalaja
Uvijek kad srce molitvom umiruješ.
http://safiris.blog.hr
irida
bglavac
