Na jednome mjestu, u trenutku tišine
Kada pružamo ruke u Svjetlosnu Moć
Postajemo svjesni Anđeoske blizine
I danje svjetlo zamjenjuje umornu noć...

Onu noć što uvukla se u otežalo tijelo
Kada bolest okupira sve stanice naše
A magličasta koprena prekriva svjetlo bijelo
Ljudske su duše kao poluprazne čaše ...

Tada nam prilazi Anđeosko Biće
I svojim nam sjajem pokazuje pute
Energiju nam daruje, u dušama sviće
A rukama dodirujemo svjetlosne mu skute ...

Pričinjava se kao mašta, ili dio bajke
Ali sva toplina ... od kuda dolazi ?
Nesebična ljubav nalik je na ljubav majke
A tijelo dobiva na neobičnoj snazi ...

Svjetlost ova jarka ... Izvor njen je znan
I svakome od nas na dohvat je ruke
Svaki atom šapuće nam : Nikad nisi sam!
Iscijeliti se možeš, odriješene su ruke ...

A opet... zaboravljamo na svoju Unutarnju Moć
I na Prijatelja što nas prati, kroz život cijeli
Trnovitim putem izabiremo proć
Kao da nas muka i težina veseli ...

Ipak izabirem Trenutak Tišine
I sretno pružam ruke u Svjetlosnu Moć
Tad svjesna sam Anđeoske Iscjeliteljske blizine
I danje svjetlo zamjenjuje svu umornu noć ...