Po nebeskom svodu prosule se zvijezde
Iz prikrajka samo Mjesec ih prati
Utihnuše ptice što međ' granama se gnijezde
Njihovo se perje pod mjesečinom zlati.
Cijeli svijet sniva u carstvu tišine
U toj se tišini muzika jedna rađa
Duše poželješe te svjetlosne blizine
Koja od svih tonova njima je slađa.
Akordi se razlijevaju, po zvijezdama pretaču
Stvarajući slap svih duginih boja
Brzinom svjetlosti galaksije preskaču
Stvarajući krijesnice melodičnog kroja.
U blještavilu plivaju sve razigrane duše
Durovi i molovi do centra ih vode
Međzvjezdani vjetar u leđa im puše
Darivajući ključ do duhovne slobode.
I svi zapitkuju; Tko muziku daruje?
Gdje je to Biće, kako do njeg' doći,
Kakav je to svijet u kojemu On caruje
Muzika kad utihne, da l' će ljubav proći?
Jer to što osjećaju u bestežinskom stanju
U svjetlosnoj muzici bez početka i kraja
Podsjeća na Istinu o njihovom poslanju
O Dušama prepunim unutarnjeg sjaja.
Po nebeskom svodu prosule se zvijezde
Iz prikrajka samo Mjesec ih prati
U naručju Svemira galaksije se gnijezde
U dušama ljudskim svjetlost se zlati.
(safiris.blog2009)
edin.kecanovic
irida
bglavac
