Kad ponoćno nebo plaštom obavije

Sve planinske vrhunce i dubine morske

Zvjezdano nebo nad planetom se savije

Pozivnicu nudi za valcere dvorske.

 

Tad izranja snažno svjetlosno biće

Kozmički delfin, spojnica dva svijeta

Ljube ga mornarske i galaktičke priče

Jer slobodnim plovom dimenzijama šeta.

 

Putnik je on još od pamtivijeka

U pamćenju nosi dane Atlantide

Koja je utonula kao ponornica rijeka

Tek rijetke je duše u vizijama vide.

 

Zvjezdana braća kroz dugu ga dozivaju

Tad uspinje se kristalnom laserskom zrakom

Dok ribari vrijedni za štetu ga prozivaju

Držeći ga nemirnom, neizbježnom tlakom.

 

Kozmički delfin prolazi kroz vrata

Ostavlja za sobom zemaljski svijet

Eteričnom aurom dodiruje brata

Preoblači dušu u srebrn' zvjezdan cvijet.

 

Okrjepa se nudi, znanje se pretače

Nevidljivim korijenjem Izvor dodiruje

Iz latica njegovih nebeske boje zrače

Treperava nit u njemu se umiruje.

 

Učitelji to su mudri, nježni i lijepi

Sonarom dodiruju auru nevidljivu

Za koju smo mi ljudi već odavna slijepi

Tek darujemo osmijehom energiju stidljivu.

 

Kad ponoćno nebo plaštom obavije

Sve planinske vrhunce i dubine morske

Zvjezdano nebo nad planetom se savije

Pozivnicu nudi za valcere dvorske.

 

Dvora što su smješteni u galaksijama nekim

I do kojih vodi put svih duginih boja

Gdje Kozmički delfin putuje, zaronima mekim

Gdje svjetlosnim jedrima plovi, snena duša moja.

 

 

http://safiris.blog.hr