Upisao:

Vivias

Razgovor sa Zemljom

Mnogi i ne slute da si u minulim vremenima živjela bez konsenzusa s Čovječanstvom. Pitam se da li si ikada pristala da hodamo tvojim planetarnim tijelom , da na njemu živimo? Darivala si nam manu s Neba i priliku da rastemo u sferama svog srca, a mi smo te harali i krali pod izlikom evolucije koja nas je odvela u devoluciju. Danas se čudimo “novim” spoznajama ni ne sluteći da su starije i od samog Čovječanstva, oholo odajemo priznanja novim tehnikama i tehnologijama koje uništavaju i ono malo ljepote i prisnosti s Tobom, Učiteljicom, Iscijeljiteljicom, Majkom zaspalih priradnika Čovječanstva. Izvor Sveg Života nam je kroz tvoju prirodu daravao svespoznaju, a mi je uporno pokušavamo odbaciti, odbacujući Život i rast, odbacujući bivanje u srcu i Ljubavi. Danas te u ime svih mojih predaka molim da nam oprostiš što nismo vidjeli tvoju Ljubav i Strpljivost, što nismo čuli tvoje povike da se ne udaljavamo od sebe, da ti se pridružimo u plesu zajedništva i međusobnog poštovanja.