Ako je istina da:

VALENTINOVO NIJE samo blagdan koji se slavi da bi se puno para potrošilo, tj. da je opstao napuhavan na Zapadu ISKLJUČIVO radi komercijalizma, nego da je opstao radi prave ljubavi (ne zaljubljivanja i onog što je danas komercijalna ljubav, previše njih uvijek očekuje a ne daje ili daje jer očekuje, sebičnost je na djelu) u smislu pravog kršćanstva (blagdan Sv. Valentina), zapitajmo se koliko ljubavi ali ne one uvjetovane (mama ako mi ne kupiš čokoladu/igračku, neću te voljeti/poljubiti; mužu kupi mi bundu jer te neću voljeti/drugi bi mi kupio itd. itd. ucjene i kalkulacije) nego bezuvjetne kad MI DAJEMO DRUGIMA bez očekivanja bilo čega.

Da ne pričamo o tome koliko iskreno dajemo ili pomažemo bližnjima ili ne bližnjima, od susjeda do nepoznatih osoba preko volonterstva, humanitarne pomoći, milostinje itd. itd.

Tvrdim da je Hrvatska zemlja koja se deklarira kao tobože 90 % katolička - kršćanska, ALI DA SE TO U PRAKSI GOTOVO NE SPROVODI (čast iznimkama, ali većina takvih duhovne osobe i nisu kršćani koje ja znam, koje se nisu i ne bi nikad javno hvalile, pa ih zato neću napisati).

Iz tog razloga, jer ja smatram i tvrdim da ovdje u većini vlada komercijalizam i sve umjesto iskrenog pomaganja i ljubavi prema bližnjem, umjesto, a kako nikad nisam bila lažnom i licemjernom prijateljica, kao što ne podržavam konzumerizam, jer bi to bilo sramotno u vremenima pred kraj, kad ljudi skupljaju za hranu i preživljavaju i tu i u svijetu, zato jednostavno BOJKOTIRAM umjetne blagdane kao Valentinovo, jer rijetki se danas drže onoga što pričaju i pišu, puna im usta ljubavi ali ne znaju što je to.

Riječ kršćanin nije stvorena radi statistike, da bi vi samo izjavili što ste po vjerskom opredjeljenju kad se trebate izjasniti. Razmislite koliko ste u jednom danu kršćanin. Kad ste dali i pomogli drugima. Pametnom dosta. Istina i samo istina.