Upisao:

Athumanunh

Kawamadhe – vrata izgubljenog Svijeta Sylenca

... Pojavili su se iznenada i niotkuda u zemlji Wananunhy. Nitko nije znao odakle su došli, ali nitko nije zapamtio ni kamo su nestali. Pojavili su se odjednom i pratili su dječaka. Bili su to strašni ratnici, lutalice i osvajači, ratnici napadači … Govorili su, da su jedino oni pobijedili Bijelu smrt i da su se već prije borili u Bitkama Svijetlih Noći protiv svojih zakletih neprijatelja Hladnih vatri. U tim bitkama Svijetlih Noći pomogli su oni carici Tany koju vidim ovdje i pozdravljam je. Pomogli su oni i carici Nemesydy Vašoj majci predivna Sonsyreyo i Antyopo ... Nastane kratko komešanje i zbunjenost svih nazočnih, a onda se priča nastavi: Govorili su Sychyte da su ih za vedrih noći vidjeli kako lete prema zvijezdama, a letjeti ih je naučio njihov dječak kojeg su oni odano i vjerno slijedili. Pričali su nam Sychyte i da su ih vidjeli kada su se drvenim kopljima borili s vjetrom strašnim Sjevernim, a toj igri ih je opet naučio njihov dječak. Magovi s Hyperareye oduvijek su nam najavljivali Njegov dolazak, a sve naše stare amazonske legende slavile su Ga ...

Upisao:

Athumanunh

Nyxya – izgubljeni Svijet Sylenca

... Dobro, a zašto onda zadrhtiš kada čuješ njegovo ime, princezo Wixena? On je nama pričao o predivnoj princezi s Toplih mora, a stari je Intosh oduvijek govorio da će On doći i sa sobom dovesti vjetar, a vjetar će dovesti kiše sa sjevera koje će natopiti Desertyhu, tu prokletu zemlju žeđi. Gledaj princezo nije baš sve uzalud, jutro se budi bez sunca, a noćas smo slušali pjesmu Onih koje smo zaboravili. Njihova pjesma pjevala je o ovom jutru i o tome da će s ovim jutrom nestati i žeđi. Ako su to stvarno Vitezovi vjetra, u što više ne sumnjamo, pa ako oni pjevaju o nečijim snenim plavim očima, onda Legenda postaje stvarna, a ti princezo skini tu masku samoće jer više nas ne možeš prevariti ...

Upisao:

Athumanunh

Handrha – zaštitnica Alanđana (Ona koja rukom Zvijezde može dodirnuti)

U nepoznatoj oblasti Deserthye, davno prije propalog kraljevstva, u nepoznatom pustinjskom gradu Cardhalanu, u prljavoj lokalnoj krčmi, u zadimljenom kutu, sjedio je neobrijan stranac ogrnut svojim plavim, nekada predivnim, ogrtačem koji je sada izgledao poput dronjka. Svima je bilo jasno da taj stranac ne pripada i jednom poznatom plemenu Pustinjskih ljudi u Deserty, ali njegov nezainteresirani pogled i njegovo bezvoljno ispijanje pića iz prljavog pehara, nikoga baš nisu previše uzbuđivali. Onda se kod stola nezainteresiranog stranca pojavi starac kojeg su svi poznavali pod imenom Intosh. Dozvoli mi stranče da Ti pročitam sudbinu iz dlana ...

Upisao:

Athumanunh

Benunhgembah – jezik vjetra Actyalana

Dok tako gusta tama prekriva i skriva kule i bedeme tajnovitog alandskog Zimskog bedema Unakasovi Krilati jahači kreću se brzo, oprezno, možda sada još opreznije, jer u njihovom je složaju sada i njihova Handrha. Noćas će ta djevojka princeza s Toplih mora Južnih spavati u dvornicama Mynetonkhe, a mnogi će Okolni narodi, koji tek trebaju stasati u Hrabre narode, vidjeti mističnu svijetlost na Sjeveru gdje će se s prvim jutarnjim svijetlima roditi zora Hawalandha. Njezina nježnost i snaga ljubavi koju osjeća prema Njemu grijat će Alanđane toplije od vatre.

Upisao:

Athumanunh

Baharanunha – Ona koja Nebom šeće

'Neka Ti vile Charysmhe budu u pomoći sestrice! Tvoja nepromišljenost i ta tvoja brzopletost napokon su ti došle na naplatu. Koliko sam te samo puta upozoravala da se s Njim ne poigravaš na taj način?! Ne razumijem zašto si ga željela učiniti ljubomornim, pa svi znaju da ti je taj dječak naklonjen. Nemaš Njegove oznake koje si Mu glupo i nepromišljeno vratila. Kako sada misliš prijeći Armaghedonhu, kako ćeš pronaći put do Asgrada? … Ptice i plahe šumske životinje bježat će od tebe, a divlje te zvijeri neće prepoznati u tim mračnim šumama … O, Boginjo blaga, zar te riječi nisi zapamtila, pa upravo su one zapisane u Hramu Sunca Velike piramide Drymha. Snjegovi s Wyghene sakrit će ti Zimski bedem i zamesti putove, a Njegovi te Alanđani neće propustiti kroz svoje guste redove.' – zabrinuto je pitala Antyopha svoju sestru.

Upisao:

Athumanunh

Landerha - nekada ponosan i mnogobrojan 'ratnički narod'

... Predivne plave oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme, odjednom napune se suzama. Suzama koje kao da su znale tu tajnu koja je bila stoljećima čuvana. Treptaji Sonsyreyna oka potjerali su suze, suze koje su ličile na kapi jutarnje rose, niz predivno i nježno djevojačko lice na kojem se sada zorno vidjelo da razumije tajnu, ali ne razumije gdje treba tražiti tu tajnu dobro čuvanu i skrivenu još od samoga Osvita vremena. U trenutku kada je mislila da ima sve, jedan nepromišljeni potez, gotovo banalan, sve je pretvorio u maglu ...

Upisao:

Athumanunh

Nemeysolh – vatreni raspad 'Noć bez Mjeseca'

Bilo je to u ono doba kada su strašni ratovi, ratovi nazvani Wanderdonskhy ratovi, već bili zahvatili rubne dijelove nekada moćnog i slavnog, a sada zauvijek propalog kraljevstva Desertye. Nikome od Okolnih naroda, a najmanje Pustinjskom narodu, više ništa nije bilo razumljivo. Njihove stare legende, koje su se trebale ispuniti i postati stvarne, sada su se potpuno ispremiješale i izazvale nove nesporazume i nedoumice. U zauvijek prokletoj zemlji, zemlji u kojoj nije bilo sjena, u zemlji koju su strašno poharali odredi Hladnih vatri, u zemlji Wananunhy, zemlji žeđi, dogodilo se nešto što nitko nije mogao objasniti. Naime, već danima padala je hladna kiša, a svjetleće munje nemilice su parale nebo uz stravičnu tutnjavu gromova koji su prekidali jednolično zavijanje vjetra koji se tko zna otkuda i tko zna zašto odjednom podigao. Nemili pljusak stvorio je, te nakon stotina godina i napunio korita oduvijek suhih potoka blatnjavom vodom.

Upisao:

Athumanunh

Bulman – simbol sklada Saveza Zvjezdanih Čuvara i Vitezova vjetra

Predivne legende stanu kružiti među Okolnim narodima o tim ratnicima, o toj zemlji, o tim nepreglednim prostranstvima koje je zauvijek okovao led i snažno pritisnuo snijeg. Tajanstveni ratnici u plavim odorama i ogrtačima, ratnici lutalice i osvajači, ratnici napadači, stanu ubrzano graditi svoje neobične gradove i naselja. Na samom rubu svijeta oni podignu svoj Zimski bedem. Tamo bi oni svake godine jahali na svojim snažnim i plemenitim konjima, a bila je to najveća tajna koju su oni uporno i sebično čuvali. Nikada Okolnim narodima nije bilo jasno zašto su ti najstrašniji, najhrabriji i najbolji ratnici koje je Vrijeme zapamtilo bili spremni rušiti svoje neobične gradove i ići dalje ...

Upisao:

Athumanunh

Raykha – Sjeverna zvijezda koja zaklanja Hawalandh

'… Bila je ona predivna mlada djevojka, a njezina pojava ugodna svakom oku. Dok joj je duga, brižljivo njegovana i češljana, crna kosa slobodno padala po ramenima, njezine bijele, nježne i njegovane ruke, svijetla put lica i obrazi besprijekorno glatki i nježni, odisali su ljepotom kakvu još nije zapamtilo ovo Strašno i Nezamislivo Vrijeme. Doista, tog se trenutka Ona dojmila poput prave kraljice, a na mekanoj baršunastoj tirkiznoj haljini imala je pojas istkan od pozorno kovanog srebra. Takvu ljupkost živoga bića Vitezovi vjetra još nisu vidjeli u svojim dugim lutanjima od samoga Osvita Vremena …'

Upisao:

Athumanunh

Martysh – Nebeski vitez početak zimskog solsticija

Nad toplim i azurno plavim morima Dyadonhe noć je prosula svoju tamu i otvorila svoje tajne odaje. Tama je prekrila Zabranjeni grad piramida, a noćne su ptice raširile svoja krila. Polako se spuštala još jedna beskrajna noć nad šumama prekrasnih palmi. Polako trnu i posljednja svijetla, a onda blagi povjetarac, neobičan i čudan, pretvori toplo more u ogledalo za tisuću zvijezda. Kroz šumu palmi stanu se probijati i pojavljivati djevojke božanske ljepote. Svi Okolni narodi zovu ih Leptirice zbog njihovog laganog hoda po pijesku u kojem ni tragove ne ostavljaju. No, njihov lagani, tihi, graciozni hod i ples po toplom pijesku ipak je nekoga ili nešto uznemirio. Leptirice to osjete poput ljetnih mirisa. One stanu! One čekaju, jer podigne se neobičan vjetar preopasan za njihova svilena krila...

Upisao:

Athumanunh

Khepher – strašni pustinjski lovac Deserthye

Bio je to početak stvaranja njihovog Sna. Legenda je rođena jednoga Jutra pojavom Zimske Zvijezde Zornjače i Noć je napokon dobila ljepotu koja je postala predivna. Dan je napokon otkrio horizonte istine, a upravo istina je bila tamo gdje su se mašta i realnost po prvi puta dodirnuli, tamo negdje gdje su se oduvijek kiša i vjetar dodirivali, ali se nikada nisu razumjeli. Tada pak je Nebo otvorilo Dušu svoju, a Zemlja poklonila Tijelo svoje najplemenitijoj rasi ljudi koji su ikada Zemljom koračali ... ... snaga Nebeske ptice opet je rasla, a u Dječaku se počeo buditi Čovjek, ili pak je možda samo u Čovjeku još uvijek živio Dječak.

Upisao:

Athumanunh

Hydrha – božica Pravde drevnih Sychytha

… Govorili su Sychythe, a zapamtili su mnogi Okolni narodi, da su je Bogovi načinili od svojih muških suza, a tada pak su se zbog njezine božanske ljepote zaljubili u Nju. Da bi spriječile svađu među Bogovima, a i same ljubomorne na njezinu ljepotu, Boginje je tada poklone ljudima … Pojava Sivih jahača i sywolykyh Demona na bojnom polju Herofahlha na trenutak potpuno zbuni guste redove Alanđana koji se poviju i zamalo popucaju, ali izdrže udar. No, tada pak, u svoj silini Vitezovi vjetra udare u sam bok Sivim jahačima, a alandski Crni streličari tučom crnih strijela udare po sywolykym Demonima ...

Upisao:

Athumanunh

Yunha – Wyxenha 'Ona koja Nebom šeće'

Tiho, tajnovito i polako počinju se spuštati prve alandske jutarnje magle s tajnovite planine Wyghen koje najavljuju misterioznu Anybeathu. Pustinjski narodi u to doba prvi su puta osjetili svježinu i krijepost hladne vode što donesoše je kiše Shakazeye gonjene strašnim vjetrom Actyalanom koji je to načinio samo zbog Njega.

Upisao:

Athumanunh

Lothosh – sunčani zmaj koji zaklanja zvijezdu Hawalandha

Tragajući tako za mudrošću i milošću, Okolni narodi, zapravo su pronašli neznanje i mržnju. Naivno su tada pomislili da su postali arbitri plemenitog mira, što već jednom prije podari im Atlantida i Slavni gradovi, a zapravo su postali bakljonoše što probudiše Hladne vatre u najdubljem ponoru, u ponoru u koji ih Bogovi već jednom prije baciše, pa sada oni opet prenose vjekovni plamen smrti i uništenja.

Upisao:

Athumanunh

Rynkha – morska mačka

Tu, gdje Noći nisu tako tamne, a Jutra se zlatom zlate iznenada, ničim izazvani, ničim potaknuti, onako kako su to činili samo Alanđani, na Toplim plavim morima pojavilo se na stotine strašnih alandskih ratnih brodova pristiglih sa sjevernih ledenih mora ... strašna tajnovita Anybeatha (magla) skriva ih, ali Anybeatha skriva još nešto ...

Upisao:

Athumanunh

Horanyash – susret dvaju suprotstavljenih principa

Onda kada Andraghonh napokon sretne Sonsyreyu i kada Hladne kiše Shakazeye izbrišu sve tragove, Hladne vatre će doživjeti prvi težak poraz što ne zapamtiše ga ni oni najstariji među najstarijima, a koji se još uvijek sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i propasti moćnog saveza Slavnih gradova.

Upisao:

Athumanunh

Zeyha – kiše Shakazeye

Napokon je za Sychythe sve onako kako na Nebu treba i biti, sve je u božanskom skladu i redu, a neobična sila privlačnosti i neobičan miris alandskih indigo ljubičica jednostavno vodi k tomu da se Andraghonh i Sonsyreya napokon moraju i susresti da bi Legenda krenula svojim tijekom.

Upisao:

Athumanunh

Nefelh – početak Buđenja

Napad i snaga topline nasrće na posljednje hladne zimske dane. Topla mora Južna postaju još toplija, srebreni se borovi srebrom srebre, a najljepše plave oči koje je ikada prije zapamtilo Vrijeme toliko su plave da ni Noći više nisu tako tamne ... ... Ljubav Sonsyreye prema Andraghonhu Sychythe vide tako na cijeloj Prirodi i njezinom snažnom buđenju.

Upisao:

Athumanunh

Vrijeme Tajni – alandski zodijak

Kako je hladnoća neopisiva, Sychythe se smrzavaju i najvjerojatnije doživljavaju razne halucinacije i vizije shrvani hladnoćom, ali smrzavaju se i Vitezovi vjetra, no, oni hladnoću ne osjećaju ... ... Dakle, druga karika tajne leži u zvijezdi Hawalandha, odnosno njezinom položaju u odnosu na ostale vidljive Zvijezde koje Sychythe itekako dobro poznaju.

Upisao:

Athumanunh

Shanatonunh (Zvjezdoznanstvo) Alanđana – astrologija Sychytha

U to Mračno Prvo doba sve je imalo svoje Doba, svi su imali svoje Vrijeme ... No, možda ne baš svi, jer drevni je narod Sychytha primjetio u tom Strašnom i Nezamislivom Vremenu zaboravljene ratnike iz najplemenitije skupine ljudi koja je ikada Atlantidom koračala ... Oni su Nekoga Danima grozničavo tražili, a Noćima strpljivo čekali - jer velika je bila Njegova hrabrost i slava što pokloniše Mu Bogovi sa Zvijezda nakon strašne bitke na bojnom polju Herofahla ...

Upisao:

Athumanunh

Naxyrh – Hladne vatre

Razvojem bogatstva rasla je i razvijala se osobnost, a s osobnošću razvijala se i oholost i žeđ za vlašću. Upravo ova oholost i žeđ za vlašću najveći je zamah dobila kod četvrte podvrste Atlanta. Bila je to rasa Helakhty (Hladne vatre – po Athumanunhu).

Upisao:

Athumanunh

Naxyrh – rase Atlanta

Eto, tako dok se u to Strašno, Nezamislivo i davno prije zaboravljeno Vrijeme miješaju San i Java, stvarnost i priviđenje, život i smrt, u duši tog 'Prvog čovjeka' sve se počinje ispreplitati u nekom novom beskonačnom snu koji kao da nema ni početka ni kraja.

Upisao:

Athumanunh

Naxyrh – katastrofa zbog koje je potonula Atlantida i uništeni Slavni gradovi

… Činilo se kao da je nastupio smak svijeta. Sunce se zamračilo, a snažna se svijetlost vrtjela u krugu. Pogođen snagom oružja svijet se u groznici rušio. Voda postane vruća pretvarajući se u paru, životinje počinju ugibati, a ljudi umirati u najstrašnijim mukama. Razbjesnjela vatra palila je i zauvijek gutala stabla jedno za drugim. Tanki sloj ozona probijen je, a preostala atmosfera počela je nepovratno otjecati u svemir. Mjesec se opasno približio Zemlji, a Sunce se pretvorilo u velikog crvenog diva, mora su se povukla, rijeke isparile, a šume i trave nestale, tlo se osušilo i ispucalo. Cijela se planeta pretvorila u beživotnu pustinju u kojoj zavlada grobna tišina …

Upisao:

Athumanunh

Onda kada se Sedam promijenilo u Osam – Naxyrh (Prokletstvo Vremena)

Onda pak kada se napokon rodila zvijezda Hawalanda Bogovi su postali Ljudi i Ljudi su postali Bogovi. Sedam je sjajnih Zvijezda tada na trenutak posudilo Osmoj Zvijezdi sjaj. Sedam se promijenilo u Osam da bi napokon postalo Jedan, pa opet Sedam koji se mijenja u Osam koji postaje Jedan. Legenda je slobodno mogla započeti i započela je.

Upisao:

Athumanunh

Athumanunhova legenda

… jer kada Noć napokon ukrade Dan i kada to donese miran San, San taj predivni dar što imaju ga samo ljudi (jedino ljudi od svih živih bića, pa i Bogova, imaju tu privilegiju da mogu sanjati), bit će dovoljno samo slušati ritam Srca i Duše glas, pa da napokon postane svima jasno kako to Athumanunh korača kroz legende i već davno prije zaboravljene mitologije i divi se tim tajnama što tako su dobro skrivene u tom mudrom Vremenu što zna sve odgovore, pa se ga zato i plaši Svijet.

Upisao:

Athumanunh

Atrej i Tijest – predodređeni da budu zajedno

Egist je izvršio očevu želju, ubio Atreja, a Tijest se ponovno dočepao mikenskog prijestolja. Kasnije će Agamemnon opet nasilno zbaciti Tijesta s prijestolja i očevo žezlo vratiti u svoje ruke. Međutim, božanska kletva i osveta nisu ni tada mirovale, pa će i Agamemnona stići usud.

Upisao:

Athumanunh

Atrej i Tijest – braća Pelopida i Zlatno runo

Braća Pelopida u mitologiji su braća poradi kojih je Zeus razljutio moćnu božicu Prirodu i izazvao njezinu još moćniju, ali i opasniju prijateljicu božicu Sudbinu.

Upisao:

irida

Kratka šetnja kroz mitologiju ili o Iridi

Mitovi su neiscrpna riznica nadahnuća u umjetnosti, psihologiji, a sa snovima ne možemo ni pokušati raditi bez poznavanja mitologije. Često me pitaju tko je Irida i zašto Irida? Naravno, jasno je da je Irida moje duhovno ime, ali ipak, pročitajte u kratkim crtama o Iridi i drugim mitološkim likovima...

Upisao:

Athumanunh

Helije – bog Sunca, brat Selene i Eose

Noću kada bi mu predivna Selena, sestra njegova, otpjevala uspavanku Helije bi zaspao u svojoj krilatoj zlatnoj barci koju mu je iskovao osobno božanski kovač, sin Zeusov, Hefest, negdje u tajnim odajama svog uvijek vatrenog vulkana.

Upisao:

Athumanunh

Mirmidonci – ratničko pleme Ahilejevo

Mirmidonci (mirmeks – mrav) strašni mitološki ratnici koji su pratili Ahileja u bitkama pod zidinama Troje svoje su podrijetlo i nastanak vodili od Zeusa Gromovnika.

Upisao:

Athumanunh

Afrodita u zabranjenoj ljubavi

Odjevena u žarko crvenu haljinu tiho je ušla u kolibu Anhizovu, tiho se skinula i legla kraj njega u postelju koju su prekrivale mekane lavlje i medvjeđe kože. Noć je bila puna slasti, a pčele su sneno zujale oko kreveta u kojem su božansko i smrtno tijelo naprosto izgarala od ljubavne strasti.

Upisao:

Athumanunh

Hera – božica od koje je strepio i sam Zeus

Ako postoji lik božice koji je u mitologiji nepravedno zapostavljen onda je to lik božice Here, kraljice bogova i gorljive zaštitnice braka. No, ako pak uopće postoji lik božice ili smrtnice u mitologiji koji Athumanunh najmanje obožava onda je to sama Hera veličanstvena, predivna i bajna.

Upisao:

Athumanunh

Artemida – božica 'divljakuša'

Artemida je živjela pod otvorenim nebom sa svom svojom silom pratitelja, lovila šumske životinje poradi hrane , kupala se u hladnim i divljim šumskim potocima …

Upisao:

Athumanunh

Sfinga – neman sa ženskom glavom

Sfinga je jedno od najstarijih mitoloških bića koje je stvorila ljudska mašta i umjetnost. U Grčku mitologiju Sfinga stiže s Istoka, a na stvaranje njezinog lika najvjerojatnije su utjecali asirsko-babilonski kipovi krilatih bikova s ljudskim glavama, a napose kipovi drevnih egipatskih vladara (faraona).

Upisao:

Athumanunh

Sirene – čudovišta sa ženskom glavom

Naime, sirene su bile vrlo ponosite na svoje glasove, pa su neoprezno na natjecanje u pjevanju pozvale i same muze. Razumije se, sirene su izgubile od muza, pa su ih muze za opomenu kaznile tako što su im izrasla krila.

Upisao:

Athumanunh

Alkestida – krajnje odana mužu svojemu

Nakon žestokog hrvanja Heraklo je sputao boga Tanatosa. Heraklo je Tanatosu obećao slobodu u zamjenu za Alkestidin život. Naravno, kako s Heraklom nije bilo šale, a Tanatos je to itekako dobro znao, on je održao obećanje i zadanu riječ.

Upisao:

Athumanunh

Boreadi – krilata braća mitski letači

Dobro je znati da harpije nisu oduvijek bile zle, pa one su sestre Iridine i nose slijedeća imena: Ela (goropadna), Kelena (brzonoga) i Okipeta (brzoleta). Zajedno su one strašne božice oluje, ali i mitske pljačkašice i otimačice.

Upisao:

Athumanunh

Kirka – zanosna čarobnica

Lik prekrasne čarobnice Kirke dočarao i predočio nam je prvi puta Homer. Kirka je živjela na otoku Eeji na dalekom zapadu, a ljudi su tu rijetko dolazili.

Upisao:

Athumanunh

Perzefona – Demetrina kćer

Svijet se doskora pretvorio u beživotnu pustinju. Nestalo je hrane za životinje, ljude, ali i bogove. Svi bogovi stanu preklinjati Demetru neka ublaži svoj gnjev, ali ih je ona redom odbijala. Napokon, Zeus pozove Hada na Olimp i zapovijedi mu da ako djevojka još nije jela hranu mrtvih neka se je odrekne i vrati je majci.

Upisao:

Athumanunh

Neoptolem (Pir) – sin Ahilejev

Nikada, ali baš nikada ne smije se slati dječake u rat, jer oni su jednostavno premladi za te bitke divne i veličanstvene, naime, dječaci nikada ne razumiju strašnu divotu bitke ...

Upisao:

Athumanunh

Kefal – sin boga Hermesa i njegove ljubavnice Herse kćerke Kekropove (prvi kralj Atene)

'O, Nefelo, ljubavi puna, dođi i odagnaj umor moj ...'

Upisao:

Athumanunh

Odisejev 'Trojanski konj'

Oduvijek su se svi pitali zašto su Trojanci, ti hrabri i veličanstveni ratnici, bili toliko naivni, pa su u grad uvukli 'Trojanskog konja' koji ih je na kraju koštao života i pada grada. Odgovor je opet Odisej, on je izmislio priču koju je Sinon tako vješto 'prodao' Trojancima koji su mu povjerovali.

Upisao:

Athumanunh

Odisej hini neuračunljivost

Kad je Palamed stigao Odisej je hinio neuračunljivost. Upregao je svoje volove i počeo orati plažu ispred svoje palače, pa nakon toga saditi sol. No, Palamed je bio također vrlo bistar i oštrouman, pa je pred volove potajno položio malog Telemaha.

Upisao:

Athumanunh

Odisej – junak bez straha, no, ne i uvijek bez mane

Najveću slavu Odisej je stekao tijekom Trojanskog rata gdje je bio junak bez straha, no, ne i uvijek bez mane. Međutim, dok u grčkim mitologijama Odisej s ljudskim manama postaje i ostaje uvijek pozitivan, u mitologiji (pričama) starih Rimljana on zauzima gotovo uvijek negativni lik.

Upisao:

Athumanunh

Atena – grčka božica rata, ali i vješta tkalja

Nije dugo trebalo, a Arahnina hvalisanja dopru do božice Atene. Atena se preruši u pogrbljenu staricu i pojavi se pred Arahnom koja je tkala. U prvi mah Atena je bila ushićena umijećem djevojke, ali ju na kraju ipak upozori da ne bude umišljena i ohola.

Upisao:

Athumanunh

Zlatni dodir – dar bogova

Ponekad darovi bogova i nisu ono što nam se na prvi pogled čini da jesu. Mitologija je puna takvih priča, a ovo je jedna od niza njih.

Upisao:

Athumanunh

Pan – bog šuma i pastira

Pan je bio izuzetno opasan i nasilan ako bi se ga iznenada probudilo iz sna. Neopreznost su mnogi platili time što ih je, u trenutku kada bi probudili Pana, obuzeo paničan strah.

Upisao:

Athumanunh

Zeus i njegove ljubavnice (smrtne žene)

Iz veze boga i smrtnice rađaju se najveći junaci mitologije i gotovo uvijek oni su kraljevi u svom narodu, pa u ponekim slučajevima oni postaju polubogovi ili čak bogovi, dok je kod veze božica i smrtnika gotovo uvijek rođeno niže božansko biće – demon ili monstrum.

Upisao:

Athumanunh

Zeus - najviši bog drevnih Grka

Njegovo najmoćnije oružje bili su munje i gromovi, a njegov štit imena 'egida' bio je neprobojan.

Upisao:

Athumanunh

Zeus i Tifon

Zeus se kasnije nije mnogo opterećivao problemima u njegovom kraljevstvu, već je rješenja prepuštao ostalim božicama i bogovima koji su ponekad opet bili toliko bahati da se na kraju ipak on morao umiješati kako bi sve ostalo u savršenom redu i kako ne bi zavladao kaos.