Vikariki Insigniki su mrtvi sinovi i nasljednici (athu. moguće je i Vikarika, kćer) najvećih prvaka Vikaroba, koji su sahranjeni uz svoje moćne očeve. Vikarobi su za života mogli imati više djece (athu. najbogatiji su imali i Megdeonice - priležnice iz suložnice), a iz tih nesumnjivo 'rezultata' njihovih opsežnih harema bilo je više djece ... Kako su prvorođeni postajali Poslušnici Poklonstva Zagrobnika svi ostali postajali su Insignici Centene.

Dakle, ta mlađa djeca, Vikarobi po rođenju, postajali su Odanici u vojskama svojih očeva odgajani i uvježbavani kako bi vodili svoje Mrtvožive (athu. nemrtve) trupe (athu. parse, turme, decime, kvinte, linee ...). Naoružani i opremljeni srpolikim oružjem bili su i sahranjeni kao Balzakonzi (athu. balzamiranih i konzerviranih tijela), a kao takvi bili su idealni za Truplohode koji su ih podizali pomoću mračne Anakre Mortusane.

Za razliku od bezumnijih Mrtvoživih, poput Koštanih i Mrtvohoda, Balzakoni su 'probuđeni' kao Voštani koji su zadržali svoju inteligenciju i vlastitu volju koja je toliko jaka te mogu zapovijedati nižim oblicima Mrtvoživih. Oružje i oklop koji su neokaljani preživjeli duga stoljeća s Voštanim Insignikom nesumnjivo su postali magične prirode, a to ih može učiniti strašnim i neumoljivim neprijateljima. Većina Voštanih vještinu borbe naučili su kao živi.

Međutim, Voštani su zapamtili mnoge tajne Anakre, nešto su naučili i kao Mrela u Relikofagima (athu. vještine borbe uz pomoć strašnih Nunmah Žalarepa), ali Voštani govore svojim vlastitim (athu. nerazumljivim) jezikom, pa je te tajne jako teško otkriti ... teško svima, ali ne i Athumanunhu koji već traži rješenje te misterije! Zato će Alantael i Svjetlonoše morati zarobiti 'mrtvoživog' Voštanog, a to uopće nije jednostavno ni lako ... za nekog drugog, ali ne Alantaela i Svjetlonoše!