Veliko Onostranstvo koje Athumanunh opisuje u Pričoslovlju zapravo je 'vanjska sfera Svealana' koja podsjeća na nekakvu 'duboku ljusku' lučnog oblika usred koje se prostire ravnina (athu. Niskozem) Bezdana. Tu započinje Tama koju Athumanunh opisuje, to su gigantski kanjoni i zijevajući ponori koje omeđuje rijeka prljavih voda (athu, još nije pronađeno adekvatno ima te rijeke, podsjeća na mitsku rijeku Stiks, Athumanunh je privremeno naziva Ripavara).

Tu, u Onostranstvu, nema pravila, niti zakona, reda ili nade ... to je izopačenje slobode, noćna mora neublaženog užasa gdje želja i patnja dobivaju demonski oblik - to je 'mrijestilište' svih Zloća i Zločestoća Pričoslovlja te bezbrojnih demonskih rasa Onostranstva.

U Onostranstvu postoji središnji prostor koji Athumanunh naziva i opisuje kao N-prostor, točnije Nultor u kojem prebivaju i obitavaju Nobli (athu. N-oblici) koji su zapravo Duhovi i nikako ih se ne smije pomiješati s Niobima! Nobl je alternativni oblik živog bića koje to biće postaje nakon Smrti. Povremeno, nakon traume ili kada pojedinac ne može prihvatiti vlastitu smrt, N-oblik ostajao je u mukama Nultora Onostarnstva. Kada takvo nesretno i nespokojno nebiće uspije 'pobjeći' kroz pukotine koje stvara Noktaum, ono postaje Nobl.

... Niobidna Kalibea je ispustila krik – frekvenciju toliko visoku da su okolni zidovi Obohola počeli pucati, a Sitnozrn se pretvarao u Finozrn (athu. prah) ... Niobidna napredna tehnologija i kozmička svijest nisu imale obranu od nečega tako iracionalnog i kaotičnog kao što je bila drevna Anakra koju je prizvala Divana. Svaki pokušaj Kalibeinog uma u analiziranju Divanine čarolije završavao bi potpunim logičkim slomom.

Jutro je nezadrživo nadiralo, prostor Obohola je disao teškim, vlažnim mirom. Prve zrake Cenusa probijale su se kroz pukotina svoda Obohola, obasjavajući krug spržene zemlje na kojem se noć prije odigrao nevjerojatan kozmički sukob. Alantael je ležao na suhom tlu Sitnozrna, hvatajući zrak, dok mu se svijest polako vraćala u okvire smrtnog čovjeka - bivao je svjestan kako ga je spasio gnjev same drevne Zemlje.

Alantael je sjedio na odlomljenom kamenom svodu, polako čisteći svoj Oštrosijek od čađi. Oklop mu je bio težak, ali um mu je napokon bio bistar. Pokraj tinjajućeg ognjišta, Divana je u glineni lončić mrvila sušenu Gotru i Papkor (athu. moguće gospinu travu i korijen paprati), pripremajući mu ljekoviti čaj koji će Alantaelu napokon do kraja smiriti uzdrmane živce. Odjednom Alantael prekine šutnju:

Divana, reci mi, kakva je to sila kojom si slomila onu Stelarnu sablast? Njezina moć činila se apsolutnom, poput samog stvaranja ... Divana se tiho nasmijala, ne podižući pogled s bilja: Njezina moć bila je savršena, Svjetlonošo. Zato je i izgubila! Divana sjedne nasuprot Alantaelu i počne mu objašnjavati tajnu svoje Anakre, dok je Jutro eksplodiralo u Dan:

Prije mnogo godina, dok sam bila tek djevojčica, Noćošuma me odvela do mjesta gdje se spajaju tri ponora. Tamo ne vlada zakon ljudi, a kao što smo sinoć vidjeli, ni zakon Stelara (athu. vrlo je lako moguće kako je Divana već prije došla u dodir s Niobidima). Anakra koju ja koristim nije zapisana u knjigama, niti se vodi razumom. Ona je sirova, kaotična i crpi snagu iz same utrobe Zemlje – iz truljenja koje rađa život, iz gnjeva vulkana i nepredvidivosti divljih zvijeri.

Ono Biće od sinoć ... njezini prsti od svjetlosti tražili su Red. Njezin um funkcionira poput savršenog, nevidljivog mehanizma koji računa svaki pokret, svaku misao i svaku zvijezdu na nebu (athu. izgledno je kako Divana opisuje nekakvu nepoznatu inteligenciju Aiui). Ona je pokušala asimilirati tvoj um jer je tvoj um strukturiran – vjeruješ u zakon, u kod časti, u red. To je jezik koji ona razumije i kojim može upravljati.

Međutim, kada sam ja bacila bajalicu krvi i crne zemlje, u njezin sam savršeni mehanizam unijela čisti Kaos. Moja Anakra nema formulu, ona se mijenja sa svakim kucajem moga srca i svakim uzdahom Noćošume ... kada je njezina 'tehnologija' pokušala analizirati i predvidjeti moju čaroliju, doživjela je slom. Ne možeš izračunati divljinu i ne možeš ukrotiti silu koja odbija biti objašnjena ...