Linus Pauling i vitamin C
Dio službene medicine smišljeno zapostavlja vitamin C, jer ga se ne može patentirati, pa stoga ni zaraditi na njemu.
Vrijednost vitamina C kao izuzetno korisnog sredstva u prevenciji i liječenju mnogih bolesti je odavno poznata.
Međutim o njemu najčešće razmišljamo kao o sredstvu za olakšavanje simptoma gripe i prehlade.
Zašto je vitamin C tako degradiran i marginaliziran?
Odgovor je jednostavan: učinkovit je znatno više nego što bi trebao biti i stoga neisplativ (po mišljenju onih koji prodaju skupe patentirane lijekove).
Na temelju takvog načina razmišljanja rijetko koji liječnik preporučit će vam da u redovnu terapiju uvrstite vitamin C.
Međutim visoke doze ovog vitamina su upravo ono što bi liječnici prvenstveno i trebali uključiti u tretman mnogih bolesti.
Ljekovita svojstva vitamina C
Vitamin C ili askorbinska kiselina jedan je od najviše istraživanih vitamina u svijetu.
Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi, a osim što jača otpornost organizma prema virusnim i baterijskim infekcijama, djeluje protiv alergija, bolesti dišnih putova i niza drugih oboljenja.
Također, igra značajnu ulogu u stvaranju kolagena - proteina neophodnog za regeneraciju tkiva, krvnih žila, kostiju i zuba te za zdrav i mladolik izgled kože.
Otkriće vitamina C možemo zahvaliti mađarskom fiziologu Albertu Szent-Györgyiju, koji je za taj sjajan doprinos ljudskom zdravlju 1937. dobio Nobelovu nagradu.
Između brojnih uglednih znanstvenika koji su se bavili istraživanjima vezanima uz djelotvornost C vitamina, valja istaknuti dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga (1901.-1994.) američkog kemičara i biokemičara, dobitnika 50 počasnih doktorata.
Pauling je općenito bio velik pobornik zdravog i kvalitetnog življenja, a od sedamdesetih godina prošlog stoljeća postaje glasovit kao strastven zagovornik megadoza vitamina C u prevenciji i liječenju mnogih bolesti te u cilju produženja životnog vijeka.
Pritom valja imati u vidu da Pauling nikada nije tvrdio da je vitamin C univerzalan lijek za sve, nego se zalagao za njegov pojačan unos pri liječenju u kombinaciji s ostalim prirodnim lijekovima.
Te postavke detaljno je iznio u knjigama ''Vitamin C i prehlada'', ''Kako živjeti dulje i osjećati se bolje'', te u knjizi ''Rak i vitamin C''.
Prema Paulingu, kao i prema kasnije provedenim istraživanjima, terapija povećanim unosom vitamina C pomaže kod stresa.
Nadalje, doza od šest grama na dan, pokazala se korisnom kod oboljelih od shizofrenije a visoke doze vitamina C u kombinaciji s B-kompleksom, mogu prilično pridonijeti uspješnosti liječenju ovisnosti o drogama.
Pauling je smatrao da vitamin C može pomoći u liječenju:
gripe, viroze i prehlade
bronhitisa
astme i alergije
srčanih bolesti
povišenog kolesterola
dijabetesa
glaukoma i mrene
urinarnih infekcija
karcinoma
stresa
Njegove tvrdnje da vitamin C osim u prevenciji i liječenju prehlade, može znatno pridonijeti i liječenju težih oboljenja, poput bolesti srca i krvnih žila, raka pa i AIDS-a, bile su i ostale predmetom brojnih prijepora, izazvavši prilično ogorčenje medicinske struke.
Razloge takve reakcije teško je dokučiti, budući da terapija megadozama vitamina C praktički nema ozbiljnijih nuspojava od mučnine ili proljeva (pri čemu je dovoljno smanjiti dozu).
Pauling još tijekom svog života stekao je reputaciju znanstvenika koji živi desetljećima ispred svog vremena.
Zahvaljujući tome uvršten je na listu najvećih znanstvenika prošlog stoljeća.
Na temelju toga mogli bismo zaključiti da njegove revolucionarne zamisli imaju više smisla nego što to tvrdi farmaceutska industrija.
Preniska preporučena doza
Prema njegovim saznanjima, želimo li dugoročno očuvati zdravlje i vitalnost, morali bismoznatno povećati dnevni unos C vitamina.
Pauling je dnevno uzimao i do 18 grama C vitamina, a kad je već spomenutog nobelovca Alberta Szent-Györgyija upitao za mišljenje o optimalnoj dozi, dobio je sljedeći odgovor: ''Tvrdim da se askorbinska kiselina može uzimati neograničeno bez imalo opasnosti''.
Međutim, službeno su preporučene doze skromnih 75 mg za žene i 90 mg za muškarce, što znači da koristimo samo djelić njegovih ljekovitih svojstava ako se držimo tih preporuka.
Srećom, nisu svi liječnici ni pacijenti ove preporuke uzeli zdravo za gotovo, pa danas mnogi smatraju da je za prevenciju bolesti nužno uzimati između 500 i 1000 mg vitamina C na dan.
Iz tog razloga na tržištu imamo vitamin C u obliku tableta od 500 i 1000 mg.
Naravno, riječ je samo o službeno odobrenim dozama, jer je neslužbeno, u skladu s brojnim istraživanjima i svakodnevnom praksom, moguće uzimati i znatno veće količine.
Zanimljivosti o vitaminu C
Najviše vitamina C sadrži paprika, šipak, višnja acerola, zeleno lisnato povrće, kivi, brokula, jagode i papaja.
Mišljenje da se vitamin C kuhanjem gubi samo je djelomice točno.
Naime, kuhanjem postižemo temperaturu od 100 °C, a vitamin C raspada se tek na temperaturi od 190 °C, koju možemo postići tek prženjem hrane.
Ako ste ljubitelj čaja s limunom, zacijelo će vas razveseliti činjenica da ne morate čekati da se vaš omiljeni napitak smlači kako biste u njega iscijedili limun. Nazdravlje!
bglavac
irida
med.mlijeko
