Kao niobidna rasa (athu. Niob je pripadnik/ca 'niobidne rase' koju Athumanunh povezuje sa Svealanima (athu. složenica 'stra NI OB lik'), Kalibea je nesebična i po svemu sudeći savršen primjer hrabre, samouvjerene i suosjećajne Sive koja se ničega ne boji ... zapravo u stvarnosti (athu. 'izvan snova'), boji se Vremena ... Moguće je, (Athumanunh još uvijek nije uspio dekodirati drevni zapis Vobama Kuara Q) da je Kalibea zapravo Snovid Kuab pritajen u Duatamu (athu. Duboka Tama) kao Sanokaza (athu. sablasna prikaza Sna) ...

Kao Kalibea, ona je elegantna i dostojanstvena. Međutim, čini se kako je zlobna prema Svijetu za koji se nekoć žrtvovala. Athumanunh je otkrio drevni zapis koji opisuje događaj prije VESNE, konkretno fantastičnu bitku 'iza tamne strane Lunara' ... Lako je moguće da je Kalibea ostala zatočena u Duatamu gdje je izložena negativnom utjecaju Duatama, njezina je osobnost iskvarena te je postala Kuab (athu. bauk) Vobama Kuara ...

Dakle, Athumanunhovo Pričoslovlje započinje rečenicom - Lunar je bio boje svježe prolivene krvi kada je Alantael u turobnom (athu. ponekad rabi 'sumornom', 'tmurnom', snuždenom' ...) Niskozemlju zalutao i susreo Biće koje nije pripadalo Svijetu Poznatome. Pričoslovlje se nastavlja: Usred Pustozema tek povremeno obasjanog Stelarnim bljeskovima, Alantael se iznenada nađe pred stvorenjem finih, gotovo prozirnih crta.

Niobidna Kalibea – visoka, vitka, s kožom koja je svjetlucala poput tekućeg srebra i očima u kojima se okretao čitav Svealan – pružila je ruku prema njegovu blagoslovljenom oklopu. Iz njezinih su prstiju izbijale tanke, svijetleće niti 'biomagnetske energije', prodirući kroz pukotine u nebeskom čeliku izravno u Alantaelovo meso ... Alantael padne na koljena. Njegov um, dotad ispunjen samo kodom časti, odjednom kao da je preplavio nekakav kolektivni um nepoznate rase. Osjetio je kako mu se sjećanja brišu, a volja rastače u hladnom, savršenom skladu tuđinske asimilacije. Njegov mač, Oštrosijek simbol zemaljske moći, bespomoćno je iskliznuo iz njegove oklopljene ruke.

Tada, iznenada i ničim izazvana, pojavila se Divana! Iz sjene prastarog stupa podupirača svoda Obohola, Noćurica, a njezina bakreno crvena kosa bila je spletena s gavranovim perjem, oči su joj gorjele divljim, zemaljskim gnjevom. Dok je izvanzemaljsko Biće pokušavalo dovršiti neuronsko spajanje, Divana ga je udarila svojim tisovim štapom: Natrag ti stelarna sablasti! Zrak je postao težak od mirisa spaljene smole i sumpora. Noćurica je počela brzo šaputati drevnu kletvu bajalicu na jeziku koji je bio stariji od Sitnozrna Sipina Duatama, prizivajući sirovu Anakru same Zemlje. Oko Alantaela podigao se obruč od crnog plamena i korijenja koje je divlje izbilo iz zemlje, kidajući svjetlucave niti asimilacije poput obične paučine ...