Fantastične izvanzemaljke iz Voboma (athu. mjesto koje se može lako usporediti s proročištem), koje pak Athumanunh naziva Sive, kao da tajnovito spajaju estetiku drevne egipatske oaze Siwa s eteričnim, znanstveno-fantastičnim obilježjima izvanzemaljskog bića. To pak, fantastično izvanzemaljsko biće, Athumanunh u svom Rasoslovlju opisuje i naziva - Nioba Kalibea.

Fantastični Vobom u Sipihari Athumanunh naziva Kuar (athu. Q) i nevjerojatno podsjeća na drevno proročište starog Egipta koje kombinira mistične rituale povijesnih hramova staroga Nila s elementima visoke fantazije (athu. Fiktifan) poput kanalizirane zvjezdane svjetlosti, božanskog opsjedanja i magije koja tka sudbinu. Poput tog drevnog proročišta sada već zaboravljenog davno prije, Athumanunh 'skriva' unutarnja svetišta duboko u hramovima od pješčenjaka, osvijetljena treperavim uljnim svjetiljkama, mirišući na tamjan i čiji su zidovi obloženi Slikoblicima koji svijetle kada se Anakra pokrene.

Središnja zagonetna figura je Nioba Kalibea, stvorenje s nejasno ženstvenim crtama koja ima vitku građu s izduženim prstima ... i nejasne zakrivljene rogove koji su se uviju oko njezine glave. Nadalje, nejasno je što se dogodilo nakon prospavane noći Alantaela u sjeni Obohola ... Alantael je nakon susreta s Nomorama ispričao svoje 'iskustvo' Athumanunhu koji je zapisao:

... njezina (athu. najvjerojatnije je kako su se Alantael i Kalibea zapravo susreli u 'Uspavanom Šivanju Snova')izdužena, uglađena kaciga na glavi duboke je boje opsidijana, s blagim, prozirnim prorezima. Ispod površine, nježni, svijetleći živčani putovi pulsiraju blagim azurnim sjajem. Njezina je silueta vitka, ne previše visoka, ali atletska. Egzoskelet joj je boje ponoćnog crnila koji prianja uz njezino tijelo i prati crte oblina, mijenjajući pri tom teksturu između glatkih ploča nalik staklu i rebrastog oklopa metalnog izgleda ...

... njezino lice ima nježne, upečatljive humanoidne crte oblikovane od tamnog, mat materijala. Oči su joj od čistog oniksa i reflektiraju svjetlost poput uglačanog hematita, a usne joj se blago razmiču otkrivajući niz besprijekornih zubi srebrnkastog odsjaja ... Tanke trake neonskog svjetla ocrtavaju njezinu kralježnicu, ključne kosti i rubove njezinih oštrih kandži koje sjaje jače kada je smirena ili znatiželjna ...

... Kreće se nevjerojatno graciozno, nekako glatko i gipko, poput grabežljivca koji nečujno klizi prostorom. Okružuje je hladna, jedva primjetna izmaglica koja prianja uz njezinu kožu, čineći tako zrak oko nje teškim i nabijenim energijom. Ne govori ljudskim jezikom, pa umjesto toga, komunicira mješavinom dubokog, rezonantnog predenja, melodičnog pucketanja i izravnih telepatskih dojmova ...

... Odjevena je u 'poderane', asimetrične slojeve tkanine koja svjetluca poput zvjezdane prašine i djeluje kao da potječe iz svemirskih prostranstava. Ta tkanina prianja uz njezin tamni oklop i vijori se iza nje poput 'poderane haljine'.

Čini se, kako tijekom opisivanja Niobe Kalibeae Athumanunh kombinira ljudsku anatomiju, strojeve, seksualnost i smrt u jedno obličje koje se doslovno i jednostavno opire objašnjenju.

Nioba Kalibea je jedno od najmisterioznijih bića u Athumanunhovom Pričoslovlju. Ponekad, Athumanunh Kalibeau naziva 'Ona iz Tmine' koja se neobjašnjivo pojavljuje u Uspavanim Snovima koji su povezani s Nomorama ... Međutim, točna priroda Niobe Kalibeae ostaje nepoznata, ali zorno predstavljala simbolički psihološki užas koji se krije iza Zla. No, 'bilo kako da bilo', Nioba Kalibea je Athumanunhov pričoslovni entitet, možda halucinacija ili manifestacija samog Čudobića koje se transformira iz čudovišta u neki mračni kozmički mit ...