... Vilidi Alanuhi su, u Athumanunhovom Pričoslovlju, povezani s rijekama, jezerima, pa čak i s morima, olujama, ljepotom, ponosom, glazbom, prirodom i starim plemstvom. Njihova kultura opisana je i djeluje elegantno, žestoko, umjetnički i opasno, svakako, samo ne nježno, kako mnogi zamišljaju 'vilenjake'. Ruine Alanuha nalaze se uz obale, otoke, ušća rijeka, potopljene dvorane, koraljne palače, oluje slomljene litice ili drevne šume.

Zapisi se pojavljuju kao pjesme, oznake plime, ploče od školjki, srebrenozeleni ukrasi, ritualne harfe, pomorske karte i molitve za oluju. Rukotvorine i znakovlje Alanuha u Pričoslovlju nose ljepotu i povezane su često s opasnošću. Pjesma može smiriti valove ili ih prizvati. Vitokrune i Dijademe (athu. kruna ili ukosnica) od školjki često čuvaju vlast nad misterioznim Ruinama ili potopljenim dvorom. Žica harfe može vibrirati kada prođe 'duh oluje'.

Sangvinici (athu. Noćobića) u Pričoslovlju, po Athumanunhu, nerijetko su podijeljena rasa, ali su uvijek drevna krvno povezana bića povezana s vitalnošću, dugovječnošću, ljepotom, simbolikom mjeseca, aristokratskim krvnim lozama, medicinom, reprodukcijom i grabežljivom profinjenošću. To nisu samo obične Krvopije (athu. vampiri) ... Oni su stara civilizacija s bontonom, nasljeđivanjem, obiteljskom hijerarhijom, krvnim ritualima, skrivenim zapisima i strategijama preživljavanja nakon pada drevne dominacije Anabida.

Sangviničke priče u Pričoslovlju uključuju podrijetlo, tajnost, stare manire, krvne dugove, skrivene posjede, obiteljsku politiku, ljekovito znanje, noćna okupljanja, ali i strah od degeneracije. Sangvinička Rukotvorina može biti krvlju zapečaćeno pismo, portret predaka, grimizni pehar, staklenik osvijetljen mjesečinom, sačuvano tijelo, obiteljski ugovor ili formula skrivena u genealogiji.

Žaroptice su vezane za smrt, ponovni život, vatru, duhovnu tranziciju, pogrebnu simboliku i misterije Podzemlja, a njihovi tragovi djeluju svečano, sveto i opasno. Grobnica Žaroptice (athu. feniksa ili neke druge drevne ptice) sadržava pepeo koji šapuće imena, crno-crveno perje, blijedi plamen, lijesove za ponovno rođenje, posude za duše, pogrebne murale ili vrata koja se otvaraju tek nakon simbolične smrti.

Civilizacija Žaroptica predstavlja red smrti i ponovnog rođenja s ritualima oko završetaka, transformacije, sjećanja i duhovnog prolaska, a nasljeđe Žaroptica ponekad, po Athumanunhu, uzrokuju nešto slično uskrsnuću, anomalije Mrtvoživih (athu. nemrtvih), kultove ponovnog rođenja, požare leševa, prokletstva Ogadima (athu. pepela) ili duhove koji odbijaju konačnu smrt (athu. Nekromanova vojska) ...