Kalem je ispisao u Velikoj nebeskoj knjizi sve što će biti od početka pa do Sudnjeg dana.

Tako je Kalem crtao sve nas, a u Sinajskoj gori naslikao je i našeg Gospodara, a pored Njega i Đavola, Sotonu ili Iblisa. 

Da je Sinajska Gora važno mjesto, možemo vidjeti iz Kur'anskog ajeta u kojem se Bog kune Sinajskom Gorom: "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore (Tuuri Sinin), i grada ovog sigurnog (Meke)..." (Kur'an, 95:1-3)

U nekoliko članaka već sam pisao o naslikanom Gospodaru u Sinajskoj gori (Onaj na prijestolju). Za porebe ovog članka, ponoviću neke slike.

Lokacija Gospodara (Onoga na prijestolju) u Sinajskoj gori:

Iblis ili Đavo se nalazi s lijeve strane Gospodara:

Zaokruženi Gospodar i Iblis ili Đavo s Njegove lijeve strane:

Iskruženi Onaj na prijestolju i Iblis ili Đavo:

Nevjerojatno i fantastično, ali je to tako - naš Gospodar koji se spominje i u Bibliji i u Kur'anu je naslikan u Sinajskoj gori, a s njegove lijeve strane je naslikan Iblis ili Đavo. 

 

Iblis u Kur’anu

U Kur'anu,Iblis (arapski: إبليس) je osobno ime za biće koje je zbog oholosti i neposlušnosti prema Allahovoj naredbi postalo prokleti šejtan (Sotona) i zakleti neprijatelj čovječanstva. Njegova priča prožima nekoliko kur'anskih sura i nosi duboke teološke i moralne pouke.

Evo ključnih aspekata Iblisovog spominjanja i uloge u Kur'anu:

1. Porijeklo: Da li je melek ili džin?

Kur'an jasno rješava dilemu o njegovoj prirodi u suri El – Kehf:

“A kad smo rekli melekima: 'Poklonite se Ademu!' – svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i ogriješio se o zapovijest Gospodara svoga.” Kur’an (18:50)

Za razliku od meleka (anđela) koji nemaju slobodnu volju i nikada ne griješe, džini imaju slobodu izbora baš kao i ljudi. Iblis je zbog svoje izuzetne pobožnosti u ranom periodu bio uzdignut na visoke stepene i boravio je u društvu meleka, zbog čega se naredba o sedždi odnosila i na njega.

2. Grijeh oholosti i pad

Glavna prekretnica u Iblisovoj sudbini opisana je u sceni kada Allah stvara prvog čovjeka, Adema (a.s.), i naređuje svima da mu učine sedždu (sedždu poštovanja, ne obožavanja). Iblis to odbija iz oholosti (kibra) i lažnog osjećaja superiornosti:

“Reče: 'Ja sam bolji od njega; mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.'” (Kur'an, 38:76)

Ovo se smatra prvim grijehom u kosmosu – grijeh utemeljen na aroganciji i rasizmu (vrednovanju bića prema materijalu od kojeg je stvoreno). Zbog ovog prkosa, Allah ga izbacuje iz Dženneta (Raja) i proklinje.

3. Rok do Sudnjeg dana i njegova misija

Nakon što je prognan, Iblis ne traži oprost (za razliku od Adema i Have koji su se pokajali nakon svog grijeha), već traži odlaganje kazne:

Molba za dug život: Traži od Allaha da mu da rok trajanja do Dana proživljenja, što mu Allah iz Svoje mudrosti i kao ispit za ljude odobrava.

Zavjet na zavođenje: Iblis se otvoreno zaklinje da će ljude vrebati sa svih strana:

“'E zato što si odredio pa da u zabludu padnem' – reče – 'kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš vidjeti da većina njih neće zahvalna biti!'” (Kur'an, 7:16–17)

4. Granice Iblisove moći nad ljudima

Kur'an naglašava da Iblis (i šejtani općenito) nema apsolutnu vlast niti prisilnu moć nad ljudskim bićima. Njegovo glavno oružje su vesvese (suptilna šaputanja, ulijevane sumnje i uljepšavanje grijeha).

Allah u Kur'anu jasno poručuje Iblisu:

“Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (Kur'an, 15:42)

Na Sudnjem danu, prema suri Ibrahim (22. ajet), Iblis će se javno odreći onih koji su ga slijedili, govoreći im da im je Allah davao istinita obećanja, dok ih je on samo obmanjivao, te da su sami krivi jer su se dobrovoljno odazvali njegovom pozivu.

Mnogi će se čuditi i neće vjerovati da je to Iblis ili Đavo tako mlad i lijep. 

Biblija izgled Đavola vrlo detaljno objašnjava, ali prije nego što postavim citate iz Biblije, postaviću slike samog Đavola ili Iblisa, koji se nalazi s lijeve strane Gospodara.

Lokacija Đavola:

Đavo, čista slika bez oznaka lokacije:

I Đavo, kao i svi mi, nacrtan je samo polovično, a drugu polovinu dobijemo spajanjem originalne polovine sa odrazom u ogledalu:

Spojene polovine Đavola:

Zaokruženi Đavo:

Iskruženi Đavo ili Iblis:

Sve je to fantastično i za neke šokantno, ali je zaista tako. Đavo, Sotona ili Iblis vrlo lijepo izgleda u svom originalnom obliku. Kažem u "originalnom obliku" jer Đavo, Sotona ili Iblis može da mjenja svoj lik. Na Sinajskom poluotoku su naslikani i drugi likovi Iblisa ili Đavola, a pokazaću ih, ako Bog da u sljedećem nastavku ovog članka. 

U kršćanskoj ikonografiji, teologiji i pučkoj tradiciji, đavao se nalazi s lijeve strane u odnosu na Boga, dok Isus Krist i izabranici (pravednici) stoje s Bogu zdesna.

Ova se podjela temelji na nekoliko ključnih izvora i simbola:

Biblijski tekstovi: U Evanđelju po Mateju:

(Mt 25, 31-46), u opisu Posljednjeg suda, navodi se da će Kralj (Bog/Isus) razdvojiti ljude kao što pastir razdvaja ovce od jaraca. Ovce (pravednike) će postaviti sebi zdesna, a jarce (proklete) slijeva. Onima s lijeve strane potom kaže: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!"

Simbolika desne i lijeve strane: Kroz povijest je desna strana simbolizirala čast, moć, istinu i spasenje (odakle dolazi i izraz "desna ruka" za nekoga tko je od povjerenja). Lijeva strana (lat. sinister, što ujedno znači "zlokoban" ili "nesretan") tradicionalno je povezana s padom, grijehom, osudom i đavlom.

U Bibliji postoje opisi koji govore da je Đavo (Sotona/Lucifer) prvobitno bio iznimno lijep i savršen.

Kršćanska teologija i tradicija ove opise temelje na nekoliko ključnih starozavjetnih tekstova. Ti tekstovi u svom doslovnom povijesnom kontekstu govore o zemaljskim kraljevima (kralju Tira i kralju Babilona), ali se u prenesenom, duhovnom smislu oduvijek tumače kao opisi Sotonina podrijetla, njegove ljepote i pada.

Najpoznatiji stihovi koji izravno govore o tome nalaze se u Knjizi prorika Ezekijela (poglavlje 28), gdje se opisuje "Kralj Tira" kroz simbole palog anđeoskog bića:

"Gle, ti bješe pečat savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! Bio si u Edenu, vrtu Božjem; pokrivalo te svako drago kamenje... Bio si pomazani kerubin zaštitnik... Srce ti se uzoholilo zbog ljepote tvoje, mudrost si svoju proigrao zbog svojega sjaja." Ezekiel (28, 12 – 17)

Ključni biblijski detalji o njegovoj ljepoti i padu:

Savršenstvo i ukrasi: Biblija ga opisuje kao biće ukrašeno najvrjednijim draguljima (rubin, topaz, dijamant, krizolit, oniks) i zlatom. Bio je postavljen na visoku poziciju "kerubina zaštitnika" u izravnoj Božjoj prisutnosti.

Ljepota kao uzrok pada: Ezekiel eksplicitno navodi da je upravo ljepota uzrokovala njegovu oholost ("Srce ti se uzoholilo zbog ljepote tvoje"). Zbog te oholosti i želje da bude jednak Bogu, bačen je s Božje planine.

Naziv "Svjetlonoša" (Lucifer): U Knjizi proroka Izaije (14, 12) koristi se izraz "Kako pade s neba, Svjetlonošo, sine Zorin!"

(u latinskom prijevodu Lucifer, što znači onaj koji nosi svjetlost), što također ukazuje na njegov prvobitni sjaj, blistavost i ljepotu prije nego što je postao Đavo.

Kako Đavo izgleda danas prema Bibliji?

Biblija nigdje ne kaže da se Đavo pretvorio u crveno stvorenje s rogovima, repom i trozubcem (to je slika nastala u srednjovjekovnoj umjetnosti). Umjesto toga, Novi zavjet upozorava da on i dalje može koristiti svoju nekadašnju ljepotu i sjaj kako bi prevario ljude:

"I nikakvo čudo, jer se sam Sotona prerušuje u anđela svjetla." (Druga poslanica Korinćanima 11, 14).

Dakle, sasvim je jasno - u kršćanskoj ikonografiji, teologiji i pučkoj tradiciji, đavao se nalazi s lijeve strane u odnosu na Boga:

O ljepoti Đavola, Biblija kaže: 

"Gle, ti bješe pečat savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! Bio si u Edenu, vrtu Božjem; pokrivalo te svako drago kamenje... Bio si pomazani kerubin zaštitnik... Srce ti se uzoholilo zbog ljepote tvoje, mudrost si svoju proigrao zbog svojega sjaja." Ezekiel (28, 12 – 17).

Đavo, Sotona ili Iblis je veoma lijep:

Lijep pozdrav svim članovima Magicusa:

L.p.