Postoji nešto posebno zbunjujuće u odnosima koji nikada ne postanu ono čemu se nadamo. Privlačnost je snažna, komunikacija postoji, osjećamo da se razumijemo, da među nama ima nečega što nije slučajno. A onda, kada poželimo stvarnu bliskost, odnos stane. Druga osoba se povuče, postane nedostupna, pronađe razlog zašto sada nije vrijeme ili jednostavno nestane. I mi ostanemo pitajući se što se dogodilo i zašto nas upravo takva osoba toliko privlači.
Privlačnost koja nas drži u iščekivanju
Neki odnosi počinju gotovo neprimjetno, a zatim postanu dio naših misli mnogo više nego što smo očekivali. Razgovori su zanimljivi, postoji uzajamno razumijevanje, privlačnost, možda i osjećaj da smo pronašli nekoga s kim bismo mogli ostvariti nešto posebno. Ne mora čak ni biti izrečeno. Dovoljno je nekoliko pogleda, poruka, trenutaka bliskosti i osjećaja da se između nas događa nešto što ne možemo sasvim objasniti.
Međutim, kada poželimo više, kada želimo da odnos dobije svoje mjesto u stvarnom životu, pojavljuju se kočnice. Osoba koja je do jučer bila prisutna odjednom nema vremena, ne zna što želi, nije spremna, boji se, ima kompliciran život ili se jednostavno povlači.
I upravo tada često počinje naša prava emocionalna vezanost.
Više ne razmišljamo samo o osobi, nego i o tome što bi moglo biti. Pokušavamo razumjeti njezino ponašanje, opravdati povlačenje, pronaći razlog za promjenu i vratiti onaj osjećaj bliskosti koji smo imali na početku. Ponekad nas ne veže ono što stvarno živimo, nego ono što se nadamo da ćemo jednog dana živjeti.
Zašto nam je nedostupnost toliko privlačna?
Nije uvijek riječ o tome da svjesno biramo osobe koje nam ne mogu pružiti zdrav odnos. Često nas privuče ono što nam je poznato na emocionalnoj razini, čak i kada nam to poznato iskustvo nije bilo ugodno.
Ako smo nekada morali zaslužiti ljubav, čekati pažnju, prilagođavati se tuđim potrebama ili nismo znali hoćemo li biti prihvaćeni, moguće je da nam takva dinamika u odraslim odnosima djeluje poznato. Ne zato što je dobra za nas, nego zato što je naša emocionalna povijest već prepoznaje.
Nedostupna osoba može u nama pokrenuti snažnu potrebu da budemo izabrani. Njezina pažnja postaje potvrda naše vrijednosti, a njezino povlačenje izazov koji želimo riješiti. Počinjemo vjerovati da će, ako uspijemo doprijeti do nje, ako budemo dovoljno strpljivi, razumljivi, posebni ili drugačiji od svih ostalih, napokon dobiti ono što nam nedostaje.
Ali ljubav nije nagrada za uspješno savladanu prepreku.
Kada se aktiviraju stare rane
Ponekad nas emocionalno nedostupni ljudi podsjećaju na odnose iz prošlosti, čak i kada toga nismo svjesni. Možda smo odrastali uz osobu čiju smo ljubav osjećali samo povremeno. Možda smo naučili da bliskost nije sigurna, da se ljudi udaljavaju bez objašnjenja ili da moramo biti strpljivi i čekati da nas netko ponovno primijeti.
Takva iskustva mogu utjecati na način na koji kasnije doživljavamo ljubav i privlačnost.
Osoba koja je stabilna, otvorena i emocionalno dostupna može nam se činiti manje uzbudljivom. S njom nema neizvjesnosti, nema potrebe za analiziranjem svake poruke, nema straha da će se sutra promijeniti njezino ponašanje. A ono na što smo navikli ponekad pogrešno nazivamo kemijom, sudbinom ili posebnom povezanošću.
Nasuprot tome, netko tko nam daje bliskost, a zatim je oduzima, može pokrenuti intenzivne emocije. Čekanje, neizvjesnost i povremeni trenuci pažnje mogu nas još više vezati uz odnos.
To ne znači da svaka snažna privlačnost proizlazi iz traume. Ali vrijedi se zapitati: privlači li me ova osoba zbog onoga što stvarno jest ili zbog osjećaja koje njezino ponašanje pokreće u meni?
Daje nam dovoljno da ne odemo, ali premalo da ostanemo mirni
Jedan od najtežih odnosa za prekidanje jest onaj u kojem druga osoba nikada nije potpuno odsutna.
Javi se baš kada pomislimo da smo krenuli dalje. Pokaže interes kada osjeti da se udaljavamo. Ponovno otvori razgovor, vrati bliskost, podsjeti nas na ono što postoji između nas. I tada se probudi nada.
Ne možemo reći da nema osjećaja. Možda ih doista ima. Možda postoji privlačnost, nježnost, čežnja, pa čak i iskrena želja za bliskošću. Ali osjećaji sami po sebi ne znače da je osoba sposobna ostvariti odnos.
To je jedna od najtežih istina koje moramo prihvatiti: netko nas može željeti, misliti na nas, nedostajati mu naša prisutnost, a ipak ne biti spreman ili sposoban graditi odnos s nama.
Ponekad se predugo zadržavamo na pitanju što druga osoba osjeća, a premalo pažnje posvećujemo onome što nam stvarno pruža.
Želimo li osobu ili želimo da nas napokon izabere?
Ovo je pitanje možda najvažnije, a nije uvijek ugodno.
Kada se netko ne odlučuje za nas, u nama se može probuditi potreba da dokažemo kako smo vrijedni ljubavi. Počinjemo se truditi više, razumjeti više, čekati dulje. Njegove ili njezine okolnosti postaju važnije od naših potreba. Ne želimo postaviti pitanje koje bi moglo prekinuti odnos, ne želimo tražiti jasnoću jer se bojimo odgovora.
Ponekad se ne borimo za odnos koliko se borimo protiv osjećaja odbacivanja.
Želimo da osoba koja nas ne bira ipak shvati koliko smo posebni. Želimo da njezina odluka potvrdi da nismo uzalud osjećali, čekali i nadali se. Ako nas napokon izabere, možda ćemo povjerovati da je sve naše strpljenje imalo smisla.
Ali naša vrijednost nikada nije ovisila o odluci emocionalno nedostupne osobe.
Ne moramo osvojiti nečiju ljubav kako bismo dokazali da smo vrijedni ljubavi.
Strah od bliskosti postoji i s druge strane
Nije svaka nedostupna osoba hladna, manipulativna ili bez osjećaja. Neki ljudi zaista žele bliskost, ali se istodobno boje svega što ona nosi. Boje se gubitka slobode, povrede, odgovornosti, ponavljanja prošlih iskustava ili vlastite ranjivosti.
Kada odnos postane ozbiljniji, mogu se povući upravo zato što im je stalo. Bliskost pokreće strah koji ne znaju regulirati, pa udaljavanje postaje način da ponovno uspostave osjećaj kontrole.
No razumijevanje nečijeg straha ne znači da moramo pristati na odnos koji nas povređuje.
Možemo imati empatiju prema nečijim ranama, a istodobno priznati da nas njegovo ponašanje iscrpljuje. Možemo razumjeti zašto netko bježi, ali ne moramo ga čekati dok ne nauči ostati.
Što ako prestanemo pokušavati razumjeti i počnemo gledati?
Kada smo snažno privučeni nekome, lako izgubimo kontakt s onim što se stvarno događa. Analiziramo riječi, tražimo skrivena značenja, osluškujemo promjene u tonu, čekamo poruku i pokušavamo predvidjeti sljedeći korak.
A možda bi nam najviše pomogalo da prestanemo tumačiti i počnemo gledati.
Je li ta osoba prisutna? Pokazuje li interes dosljedno? Možemo li razgovarati o svojim potrebama? Postoji li prostor za odnos ili samo za povremene trenutke bliskosti? Osjećamo li se uz nju sigurno ili neprestano čekamo da se nešto promijeni?
Ne trebamo uvijek znati zašto netko ne može biti s nama. Ponekad je dovoljno prihvatiti da nam ono što nam pruža nije dovoljno za odnos kakav želimo.
Možda najjača privlačnost nije uvijek znak da trebamo ostati
Postoje odnosi koji nas snažno pokrenu, probude, uzdrmaju i natjeraju da pogledamo dijelove sebe koje smo dugo izbjegavali. Neki nam ljudi pokažu koliko čeznemo za bliskošću, koliko se bojimo odbacivanja i koliko smo spremni zanemariti sebe kako bismo zadržali nekoga.
Njihova uloga u našem životu može biti važna, ali to ne znači da moraju ostati u njemu.
Ponekad je najvažniji trenutak upravo onaj u kojem prestanemo čekati da se druga osoba promijeni i počnemo mijenjati vlastiti odnos prema sebi. Kada više ne pristajemo na mrvice pažnje, ne pokušavamo zaslužiti ljubav i ne zamjenjujemo neizvjesnost dubinom.
Zdrav odnos ne mora nas držati u stalnoj napetosti da bismo osjećali koliko nam je stalo.
Možda smo se zaljubili. Možda je povezanost bila stvarna. Možda je i druga osoba osjećala isto. Ali ako nema prostora za uzajamnost, prisutnost i stvaran odnos, moramo imati dovoljno ljubavi prema sebi da to priznamo.
Ne mora svaka snažna privlačnost postati ljubavna priča. Neke nas privlačnosti dođu naučiti da više ne moramo čekati pred vratima koja se otvaraju samo povremeno.
Ne pitaj se samo zašto te netko toliko privlači. Pitaj se i kako se osjećaš dok pokušavaš biti blizu te osobe. Ponekad upravo tu počinje odgovor koji dugo tražimo.
Afirmacija
Ne moram se dokazivati, čekati ni boriti za nečiju prisutnost. Zaslužujem odnos u kojem su privlačnost, osjećaji i postupci usklađeni. Biram ljubav u kojoj ne moram izgubiti sebe da bih zadržala nekoga.









bglavac
irida

















