Danas je započelo vrijeme Došašća (Advent) koje označava razdoblje pripreme kršćana za blagdan Božića, a ujedno označava početak nove crkvene godine. Riječ “advent” dolazi od latinske riječi “advenire”, što znači dolazak, dolazak Isusa Krista na svijet. To je vrijeme iščekivanja, nade, budnosti i čežnje. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnja sabranost.

U došašću se svakog jutra služe mise zornice, puku omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. One predstavljaju oblik četverotjednoga trajnog odricanja od sna. Posebno se čitaju misna čitanja vezana za proroka Izaiju, sv. Ivana Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju. Izaija je prorok nade, najveći prorok mesijanskih nada i iščekivanja, a sveti Ivan Krstitelj preteča je Isusova dolaska i on nas priprema za Isusovo djelovanje te je poveznica između Staroga i Novoga Zavjeta. Marija je treća velika osoba vremena došašća i pravi primjer budnosti te uzor spremnosti za susret s Isusom. U srcu došašća slavi se njen blagdan Bezgrešnog začeća.

Zašto palimo svijećice na vijencu?

U antičko doba vijenac je bio simbol pobjede, pa je i adventski vijenac simbol borbe kršćanina protiv životnoga mraka. Ta je borba puna nade jer ukrašeni adventski vijenac označava pobjedu Krista Gospodina: Isusov Križ i Uskrsnuće. Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Plete se od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja, što označava vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od bolesti.

Zašto slavimo došašće ?

Ljudsku  povijest obilježio je tragični put prvih ljudi, koji su krenuli putem zla i okrenuli se od Boga. Takvom čovjeku spasenje nije moglo doći od njega samoga ili od svijeta. Zbog toga je Bog intervenirao i došao grešnom čovjeku obećavši mu spasenje i pobjedu nad zlom. Vrijeme došašća Rimske liturgije nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i radosti i iščekivanja. Također, broj četiri je simboličan broj – imamo četiri evanđelista, četrdeset godina putovanja Izraelskog naroda kroz pustinju i četrdeset dana Isus posti. Uz to četiri tjedna došašća i pripreme za dolazak Spasitelja, simboliziraju vrijeme čekanja na preobrazbu čovjeka. To je vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i činimo djela pokore, kako bismo bili spremni za ponovni dolazak Isusa Krista.

I ono najvažnije – Bog dolazi u svakom trenutku. Pitanje je primjećujemo li mi Njegov dolazak ili smo previše zaokupljeni sobom, pa ne čujemo Njegove tihe poticaje u našim srcima. Moramo se povući iz gužve u osamu, pa ćemo čuti Njegovo kucanje i pustiti ga da uđe u naše srce – kako  navodi Anselm Grun u svojoj knjizi „Božić – Slavljenje novog početka”. U vremenu došašća, vremenu iščekivanja Isus Krist poziva te da na sabranost i budnost, na spremnost u svakom trenutku da ostvarimo cilj svoje čežnje – život vječni.

https://www.dnevno.hr/