5
Upisao:
Egipatska magija – amajlija thet
'… Ja govorim o slozi Neba i Zemlje. Ja sam čvor gdje se susreću dva svijeta. Crvena magija poput krvi Izidine struji kroz mene, magija je magija, duh je duh. Ja sam dokaz bogova i ja sam voda i prašina …'
Upisao:
Egipatska magija – amajlija skarabeja
'Ja sam bog Tot, ja sam onaj koji je stvoritelj magije (medicine) i slova (pisma). Priđi mi, ti koji si pod zemljom, podigni se do mene, ti veliki duše …'
Upisao:
Egipatska magija – amajlija srca
'Neka srce moje bude sa mnom u Kući srca! … Pozdrav tebi koji srca odnosiš! … Srce moje, majko moja! Srce moje s kojim sam na Svijet došao, neka mi se ništa ne ispriječi na sudu i neka mi ne bude prepreka nazočnosti bogova veličanstvenih'.
Upisao:
Egipatska magija – amajlije
'… hekau – hitrije od hrtova i brže od svijetlosti …'
Upisao:
Egipatska magija – kombinirane krune
Upisao:
Egipatska magija – krune egipatskih božica
'… lijepe, moćne, opasne i nježne zaštitnice …'
Upisao:
JEDNOROG I ZMAJ
Brojne legende, priče i bajke temelje se na ova dva mitska stvorenja, dva živopisna simbola koji od davnina zaokupljaju čovjekovu maštu.
Upisao:
Egipatska magija – krune egipatskih bogova
'Ništa za tebe nije izgubljeno i ništa za tebe neće prestati kada nosiš krunu moćnih bogova i snažnih duhova …'
Upisao:
Egipatska magija – krune, ideogrami, regalije i amajlije
Božanske krune i pokrivala za glavu
Upisao:
Vrijeme Balanmungha – vrijeme 'Onih koji idu uspravno'
Korača tako Athumanunh kroz legende stare i davno prije zaboravljene mitologije i divi se tajnama što tako su dobro skrivene ...
Upisao:
IRSKA ZELENA ŠUMSKA BIĆA
Irska je poznata po brojnim bajkama. Sigurno je bilo dosadno kroz stoljeća dok je vani padala kiša, a u bujnom zelenilu je bujna mašta ispredala priče...
Upisao:
Tyx – zlo carstvo Tykanderoghe
'Ne Haywey! Nitko ne smije preko Armagedhonhe ako na njoj nema Alanđana. Moglo bi se dogoditi nešto strašno, ali nemojte me pitati što jer to ni ja ne razumijem. Rijeku treba priječi na mjestu na kojem je prelaze samo 'odabrani'. Stotinu se zelenih borova ogleda u nemirnim i divljim vodama Hesperaskhe, a samo je jedan među njima srebrni, te se ogleda i vidi u zelenim valovima. Tada Ga ja uopće nisam razumjela o čemu mi to kazuje, ali čini mi se da mi je sada sve puno zornije i slikovitije kada vidim zelene borove šume Pemykhen!'
Upisao:
Misteriozna tišina tajne šume Mynechyz
Svi su čekali odakle će se pojaviti Alanđani i svi pogledi bili su uprti u snijeg koji je sve jače padao. Kako se ništa nije događalo, svi stanu pogledavati prema krošnjama srebrenog bora nadajući se da će one oživjeti. No, još nekoliko trenutaka ništa se nije dogodilo. Onda pak jednostavno iz magle pojavi se na stotine alandskih ratnika u odorama bijelim, prošaranim sivim iglicama srebrenog bora. Ovaj put bili su to alandski ratnici 'Zimski kopljanici' generala Naresha, a vodio ih je još jedan mladi alandski pukovnik imena Fokoz (na alandskom – smrznut), ali s njima se pojavilo još nešto. Bili su to bijeli polarni alandski vukovi.
Upisao:
Svijetle noći Tealanha – tajnovito doba prije kiša Shakazeya
Alandski ratnici potpuno su okružili zbunjene i iznenađene ratnike i ratnice iz Sonsyreyne pratnje. Alanđani su prijeteće isukali oružje i bili spremni na sve, ali nisu napadali. 'Anubyskhe strjeličarke' hitro okruže Sonsyreyu i prijeteći napnu svoje lukove prema Alanđanima rješene braniti Sonsyreyu pod svaku cijenu. Onda pak novi šok za sve nazočne. Alandski ratnici odjednom se zaštite svojim plavim velikim štitovima i dalje prijeteći svojim oštricama, a tada pak iznenada krošnje borova poprime ljudski oblik. Na stotine Alandskih 'Crnih strejličara' ciljalo je 'Anubyskhe strjeličarke'. Bio je dovoljan samo trenutak, pa da sve pođe po zlu, no, još jednom umiješa se Sonsyreya ...
Upisao:
Amazonska heraldica
(…neka ti božica Izydya bude u pomoći, jer ti nemaš Njegove oznake na odori … više te ni plahe šumske životinje, ni divlje zvijeri prepoznati neće, jer ne vide Njegove znakove na tvojim zastavama … ako skineš Njegove boje kako ćeš pronaći vrata Zimskog bedema … )
Upisao:
Reyamanunha - Noć koja je po Njoj ime dobila
Nitko od Alanđana nije ni pokušavao zaustaviti princezu Sonsyrey, u mitskoj i tajnovitoj tišini koju su poznali samo Alanđani dostojanstveno su se razmicali najgušći redovi, najteže naoružani, najsnažnije oklopljeni, ti strašni ratnici napadači, najvjernije lutalice i osvajači koje je ikad zapamtilo to Strašno i Nezamislivo vrijeme. Sve je to potvrdilo Sonsyrey da je potpuno bilo dobro odustati od bitke s njima jer nakon nepreglednih i gustih redova kopljanika ona je usput primijetila i dobro posložene falange alandskih ratnika koje su još i zvali 'Crni strjeličari' zbog njihovih crnih strijela koje su vješto pogađale oklopljene ratnike na spojevima oklopa gdje su i jedino bili ranjivi. Još je veća i strašnija bila spoznaja što su ti ratnici gađali direktno između svojih ratnika i nisu griješili. Bilo je to nešto nepoznato za taktiku toga doba, nešto što ni Anubyske strjeličarke nisu mogle napraviti.
Upisao:
Shonshonh – Alandska zemlja mrtvih ratnika
... i dok su posljednji zlatni i topli zraci sunca grijali Alandiju nesebično, kao da osjećaju da se iza snježnih planina Wyghena već pojavljuje strašna alandska zima. Bilo kako da bilo, dugo i toplo alandsko ljeto bilo je na svom uzmaku pred kratkom, ali oštrom alandskom zimom. Sunce je palo već daleko na zapad, ptice u krošnjama bora odavno su već utihnule, a posljednja se 'Šumska patrola' vraćala u sigurnost najsnažnije alandske utvrde Askhanh, 'Noćne oči' već su zauzele svoje tajne pozicije i za Alanđane je noć slobodno mogla početi. No, ovaj puta straže na bedemima Askhanha učetverostručene su, a Unakasovi 'Krilati konjanici' spavaju pored svojih konja. Dva najmlađa alandska pukovnika Unakas i Taureg ništa ne žele prepustiti slučaju ... jer u dvornicama palače Askhanha ranjen je njihov Shaganh, Andraghonh taj slobodni sin ovih ledenih prostranstava što zauvijek ih okova ledi snažno pritisne snijeg ...'
Upisao:
Otok Haryngha – ratovi Craxenha
... 'Kao da je tu Vrijeme bilo uhvaćeno, tu u krošnjama srebrenih borova, u tom Strašnom i misterioznom Vremenu, Vremenu kojemu je Noć ukrala Dan. U ono doba kada su ih zvijezde opkolile, oni su konačno pronašli Ono što su tražili. Na divljoj se rijeci zaustave, tu grad snažnih utvrda utemelje i svojim ga imenom nazvaše jer konačno su imali svoje davno izgubljene sjene. Konačno su pronašli Ono što su Danima tražili, a Noćima strpljivo čekali. No, sada su imali još nešto … Pronašli su sunce u doba alandskih snjegova ...'
Upisao:
Alandsko dugo toplo ljeto – ratovi Wakyzashy (Cvjetni ratovi)
... 'Sestrice, pa ti drhtiš! Zar ti nije dobro, bolesna si?' – zabrinuto je primijetila Antyopa. 'Ne, nije to ništa draga sestro. To je zbog vjetra koji me lomi, a i miris alandske 'Svijetle noći' i 'Bijele zime' osjećam. Tamo daleko u tim prostranstvima zbog Njega počinje još jedna beskrajna zimska alandska noć. 'Vrijeme snjegova', nije li tako Sychythe? Tako Alanđani zovu to doba kada se on odmara u tišini Sylenca. Vidim u svojim mislima kako pale svoje tajanstvene vatre, ogrnuti su svojim plavim ogrtačima, a njihove pjesme sve su jače i ja ih čujem, a ne znam kako. (Tajanstveni teški Andraghonov mač je kod Sonsyreye - po Athumanunhu) Osjećam i čujem zapovjedi Paske po kojima se aktivira Zimski bedem, osjećam opojni miris Panđine lule, vidim onog mladog i snažnog pukovnika Unakasa kako vježba s elitnim pukovnijama iza Zimskog bedema. Osjećam potrebu za Njegovim dlanovima i osjećam da sam jača nego ikada. Zašto ja to sve osjećam reci mi Tahunah!?' ...
Upisao:
Tajna Cytygwendha – grada Charyzmhy
... Naglo Andraghonh podbode plemenitog ždrijepca koji je samo to i čekao da bi jurnuo. Istoga trenutka začuju se glasne i samo alandskim ratnicima razumljive zapovijedi koji ponovno podbodu svoje snažne ždrijepce. Uz zaglušujući topot konja i bojne pokliče alandske pukovnije stanu zauzimati svoja mjesta u galopu prateći Andraghonha oko kojega su Vitezovi vjetra već izgradili svoj složaj nazvan 'Zvijezda Hawalanda'. Antyopha zbunjenom bratu uz smiješak objasni: 'Jesu Moskytho, oni su! To su davno prije 'zaboravljeni ratnici' kojima su se poklonile naše bake. Vidjeli su oni svu ljepotu i strahotu bojnog polja Herofalha. Dugo su Ga tražili, ali su Ga napokon i pronašli … nikada Ga više ne bi ostavili, pa makar im i sama božica Wondorha srušila nebeski svod na glavu ...
Upisao:
Alandska pukovnija Apokalypsa - Krilati jahači
... Kontesa Dayana mirno progovori: 'Alanđanine moraš pomoći našoj princezi! Ona je na otoku Sylwerdadh upala u zamku koju joj je opet namjestila zla Thandrha, njezina polusestra iz Divlje zemlje Tykanderoghe. Na Sylwerdhadhu bijesni Amazonski rat između Tykanderoxanky i Izydonkhy, a moja princeza naivno je vjerovala da će ih sa svojim kontigentom uspjeti pomiriti. No, cijeli otok iznenada su okružile snažne flote Kotyanskhe mornarice. Čini se da je princeza s Izydonkhama i svojim ratnicama okružene na planinama Wakyzashy gdje neće moći dugo izdržati ako joj ne pomogneš ...'
Upisao:
Opasna mora Wynlandye - modroplava Raykha
... Sonsyreya je osjećala svu žestinu hladnoće, ali nije odustajala. Iako sva iscrpljena ona se i dalje penjala prema samom vrhu planine koji od magle nije mogla ni vidjeti, a onda odjednom pred njom se stvori čopor alandskih vukova. Vukovi je potpuno okruže i cereći svoje očnjake prijeteći stanu režati. Sonsyrey od straha klone i stane plakati, dok su se strašni polarni bijeli vukovi približavali sve više. Vjetar je sve glasnije fijukao i huk vjetra se potpuno pomiješao s režanjem vukova. Kada je Sonsyreya mislila da joj više nema spasa, odjednom kroz vjetar začuje se glasan povik: - Dyngho, odbij! – Sonsyrey se okrene i ugleda Andraghonha odjevenog u debelo i toplo krzno, slično krznu bijelih vukova. Vukovi poslušaju Andraghonha i legnu potrbuške zadovoljno i ležerno mašući repom.
– O Boginjo blaga, pa zar Ti stvarno zapovijedaš i životinjama Andraghonhe?! ... -
Upisao:
Na proplanku Ryanha
... Sonsyreya sjaše s konja, skine grudne oklope i ljutito ih baci na zemlju. Nervozno raspusti kosu i srdito reče: 'Sandrho već mi je svega dosta! Opet smo izgubile nekoliko ratnica i ništa nismo promijenile!' Kneginja Sandrha zabrinuto pogleda princezu i tiho joj odgovori: 'Princezo, ja imam osjećaj da uopće nije u pitanju nikakav spor Tykanderoxanky i Izydonkhy, već je to opet podvala princeze Thandrhe. Sve mi više izgleda da ona pretendira na Tvoju krunu kraljice svih Amazonki u Savezu.' Sonsyreya je zbunjeno gledala u svoju kneginju, ...
Upisao:
Leptirica u sjeni palmi
... 'Oooo, Zaštitnice alandska, Handro naša, odakle Tebi te ruže?!' – Sonsyrey sada zbunjeno pogleda Panđu i upitnim pogledom prođe po svim nazočnim Vitezovima vjetra u dvorani. 'Zar mi ih niste Vi Vitezovi vjetra donijeli noćas? Zar još netko osim Vas zna gdje cvatu i mirišu alandske bijele ruže? Našla sam ih jutros kada sam se probudila pored uzglavlja.' – iznenađena i zbunjena odgovori Sonsyreya. Panđa se stane smijati grohotno: 'Ne djevojčice! Nitko od nas ne zna gdje cvatu i rastu alandske bijele ruže. Ako bi i znali ne bi ih ubrali, jer one ne cvatu kroz godinu. One procvatu samo jedne noći i mirišu samo jedan dan, a onda nestanu i uvenu. No, svi mi itekako znamo tko zna gdje rastu i mirišu i tko zna koje će noći procvjetati te alandske ruže! …
Upisao:
Yunanha – Velika Božica Charyzmhy
... Iako je sunce tek počelo izlaziti, odjednom svi opet primijete svoje sjene na tom kao ruža crvenom pijesku Wananunhe. Onda pak se ti prvi moćni zraci tek rođenog Sunca odbiju od blještavog oklopa Andraghonovogh i poput munje udare po redovima Hladnih vatri koji prekriju svoje oči bolne na ovu svijetlost pravednika. Mnogobrojni odredi Hladnih vatri krenu u pakleni juriš, no, srca ratnika Okolnih i Hrabrih naroda, te posljednjih branitelja mitskoga grada Cardhalana, sada više nisu poznavala strah, jer Vitezovi vjetra su među njima i praćeni svojim Sjenama zauzeli su bojni složaj zvijezde 'Shaenhuthe' u kojem oni svojim tijelima i oklopima štite Andraghonha koji je ostao u sredini složaja. U žestokom su karijeru Vitezovi vjetra krenuli su u susret prednjim odredima Hladnih vatri, a hrabro su krenuli i mnogobrojni odredi Okolnih i Hrabrih naroda više ne strepeći od vatrenih srca i mutnih pogleda Hladnih vatri, te od njihovih Prozirnih sjena koje su sada u strahu drhtale na bojnom polju mitskoga Herofahla, na tim predivnim i toplim prvim zrakama moćnog i tek rođenog Sunca, tog Strašnog i Nezamislivog doba koje je nepovratno zagazilo u Vrijeme koje je sada bilo staro već polovicu …
Upisao:
Dyadonskhe (amazonske) božice – Athumanunhovo poimanje
... 'Zar nam ti to pričaš o davnim legendama kojih se nitko više ne sjeća? Objasni nam djevojko, ako si doista našega roda kako tvrdiš, zašto si ti onda bila u njihovom taboru, a ne u svojoj palači, pa zašto bi oni napustili svoja ledena mora i miješali se u naše zakone?' Sonsyreya sada većpomalo ljuta na nerazumijevanje odgovori povišenim tonom koji pak je dao naslutiti da je doista plemenitoga roda: 'Vi ste doista zaboravile na naše zakone i na naše stare legende! Nisu li baš vile Charyzmhe obećale tim 'Ledenim ratnicima' zaštitnicu iz svojih redova? Razmislite, zašto sam ja Spavaču pokazala Čarobne vrtove Zabranjene doline i zašto su njihovi odredi bili tako daleko dolje na jugu, tko ih je tu poslao i koga su to oni čuvali?!' …
Upisao:
U divljim zemljama Tyx
Imala je sve i bila je samo na korak od Sna, a onda odjednom postanu Oni kao kiša i pustinja, kao Svijeta dva, nekada tako bliska, a sada tako daleka. Onda pak, u ono doba Noći kada je On već spavao ogrnut svojim plavim ogrtačem skriven iza zastora plave noći, Ona odluči krenuti putem na kojem su je čekale samo mračne Sjene. Mračne šume srebrenog bora više je nisu plašile, jer Ona je sada znala čitati Zvijezde vodilje, osjećala je snagu ljubavi, imala je vatru u venama i vodu na usnama, a koraci kojima je krenula sada su doista izgledali kao da lebdi zrakom, jer bila je spremna na borbu sa sudbinom. Te Noći, kada su je Zvijezde iznenada opkolile i pokazale joj napokon Njegove tragove, Ona je odlučila dodirnuti Ga svojim mekim i nježnim dlanovima i pokloniti mu plavi San. Slijedila je ritam svoga srca i našla je sklonu Noć koja joj je poklonila spokojno Jutro u kojem je probudila davno prije čuvanu Tajnu. Jutro nad zelenom i čarobnom rijekom Mandraghonha osvanulo je u predivnim bojama i mirisima koji su se jasno mogli razaznati i vidjeti u kapljicama jutarnje rose ...
Upisao:
Alandske tajne iz 'Vremena dok je Svijet bio još mlad'
… dok se alandska flota Symerya hitro približavala otočju Galeryskyh Amazonki, u najvećem gradu otočja, u drevnom Andunyumu, razjarena skupina amazonskih žena stane udarati rukama Sonsyreyu i trgati joj odjeću. Ubrzo je Sonsyreya bila obnažena do pojasa, na veselje ratnika iz Sywolykyh prekomorskih odreda. No, sada odjednom nastane muk među Amazonkama. Na lijevom ramenu Sonsyreye bio je tetoviran leptir u sunčanom krugu, a to je pradavni znak vila Charyzmhy.
'Neka vam božica Yryskha bude u pomoći! Ja sam kćer Nemesydyna, princeza Dyadonkhy i čuvarica Zabranjene doline. Sve to ovoga trenutka nije ni važno, jer vi ste nepromišljeno izazvale gnjev Ledenog naroda i zauvijek pregazile obećanje vaših baka dano na bojnom polju Herofahla' ...
Upisao:
Athumanunhovo poimanje Legende
... Tada pak u trenutku kada je izgledalo da će Alanđani popustiti, iznenada i niotkuda pojavili su se uz Vitezove vjetra, misteriozni i tajanstveni 'Čuvari'. Broj 'Čuvara' u potpunosti je odgovarao broju Vitezova vjetra, mačevi 'Čuvara' bili su potpuno slični Andraghonovom maču, jedino što su bljeskali zelenom svijetlošću za razliku od plave svijetlosti Andraghonovog mača. Ubrzo, 'Čuvari' se postave uz bok svakom od Vitezova vjetra i dogodi se nešto što će kasnije Sychythe opisati kao Anakhtha – trenutak kada su Vitezovi vjetra usred Wananunhe, proklete zemlje Duhova i žeđi, jedini imali svoje sjene. No, sjene iako su u potpunosti odgovarale Vitezovima vjetra, tukle su se na svoj način, potezi sjena nikako nisu odgovarali potezima Vitezova vjetra. Nikome više ništa nije bilo jasno, Ledeni ratnici Alanđani osjete da im se snaga vraća, a Hladne vatre ostanu skamenjeni ovom pojavom.
Upisao:
Obale Wulkahnye – tamo gdje rastu mračne šume
... Onaj koji je jedini mogao zaustaviti Hladne vatre nepovratno je nestao u misterioznim šumama srebrenog bora, tajnovito i zauvijek skriven od najboljih ratnika koje je zapamtilo to vrijeme. Ona koja Ga je jedino mogla pronaći u tim mračnim i tajnovitim šumama, više nema snage i ne zna uopće gdje Ga tražiti. No, onda pak jedne noći, u sam trenutak prije zore, dyadonskhe straže ugledale su znak koji su čekale ... točnije čule su znak, jer vjetar je, a više nitko i ne zna odakle, donio riječi nepoznate i zaboravljene pjesme: 'Više Mu ni ime ne znaš i ne spominješ, pa onda nije vrijedno ni žaliti Te…'
Upisao:
Shalanha – Noć koja je po Njoj ime dobila
... Dobro, ali kako ćemo uopće znate koja je od ovih princeza princeza Handrha? To bi mogla biti bilo koja od ovih ljepotica. Možda Ona nije prava?!
'Griješite prinče Haywey, jer Actyalan, Athumazya i Anybeatha popuštaju jedino pred toplim dahom naše zaštitnice, princeze Handrhe. Pogledajte kosu svih triju princeza, vidite dok je kosa dviju mokra i u njoj se zaustavljaju pahulje snijega, to se ne dešava s kosom Handrhe. Ne znam vam objasniti zašto, ali ja to vidim, pogledajte i vidjet ćete. Haywey, najstariji sin Thanderov, princ Argoradha, brat Andraghonov, ostane zbunjen jednostavno zureći u kosu Sonsyreye ...
Upisao:
Ratovi Drymenha – bitka za Skartarys
... 'O, predivna princezo Wyxeno, učini nam tu čaroliju i pokaži nam konačno Spavača ispod pijeska, tog kako Ga ti nazivaš, Alanđanina. Danima mi Ga tražimo, a noćima osluškujemo, ali uzalud, Njega nema!' – zamoli starac Sonsyreyu.
Sonsyreya pogleda prema oblacima koji na trenutak prekriju sunce i tada mirno i tiho progovori: 'Noćas ne smijete spavati, već pozorno promatrajte nebo gdje se ono spaja s zemljom i kad primijetite neobičnu svjetlost tamo će sigurno biti On ...
Upisao:
Ratovi Drymenha - susret Sonsyreye i Andraghnha
... Davno prije Osvita Vremena sve je već bilo zapisano, Gospodarice Toplih mora. Moj narod je vrlo star, a zovu nas Sychythe, ima nas vrlo malo i rasuti smo Svijetom poput pijeska iz Wananunhe. Njega su nam Bogovi obećali davno prije Osvita Vremena, Njega su Vitezovi vjetra godinama bezuspješno tražili, a sada kada smo Ga napokon pronašli Ti si Ga, Wyxeno, Gospodarice Toplih mora izdala! Mač bez gospodara je pod tvojim nogama predivna princezo Toplih mora, nesreća i strašna kletva je ispunjena ...
Upisao:
Apyon – grad carice Tanye
Sonsyreya primijeti šatore napravljene od prikrivnog platna u boji pijeska. U samom središtu tog malenog šatorskog naselja sjedilo je nekoliko ratnika ogrnutih u sive plašteve. Sonsyreya prstom pokaže prema većem kaktusu i prošapuće: 'General Kalhant je na straži, a to znači da je u taboru i sam Spavač (Andraghonh), a gledajte onaj dim, to je general Panđa sa svojom lulom. Ako Panđa mirno puši lulu onda Spavač još uvijek spava. Desno od Panđe je njihov najopasniji general Zumah vječito na oprezu, ali sad je i on previše miran, što opet govori da se Spavač još nije probudio. Onaj pored zastave sigurno je general Amaksos, ali ja sam nabrojila samo dvadesetak budnih i nemoguće je da ostali spavaju, pa to bi …' Iznenada, odjednom u trenutku pijesak poprimi ljudski oblik. Opasno bljesnu oštrice, a tišinu prelome zvižduci alandskih zvučnih mačeva. Svih desetak princezinih pratitelja oštricama oružja prikovana su za zemlju, a princezu jedan od prilika snažno podigne sa zemlje i pod vrat joj smjesti bodež ...
Upisao:
Kawamadhe – vrata izgubljenog Svijeta Sylenca
... Pojavili su se iznenada i niotkuda u zemlji Wananunhy. Nitko nije znao odakle su došli, ali nitko nije zapamtio ni kamo su nestali. Pojavili su se odjednom i pratili su dječaka. Bili su to strašni ratnici, lutalice i osvajači, ratnici napadači … Govorili su, da su jedino oni pobijedili Bijelu smrt i da su se već prije borili u Bitkama Svijetlih Noći protiv svojih zakletih neprijatelja Hladnih vatri. U tim bitkama Svijetlih Noći pomogli su oni carici Tany koju vidim ovdje i pozdravljam je. Pomogli su oni i carici Nemesydy Vašoj majci predivna Sonsyreyo i Antyopo ... Nastane kratko komešanje i zbunjenost svih nazočnih, a onda se priča nastavi: Govorili su Sychyte da su ih za vedrih noći vidjeli kako lete prema zvijezdama, a letjeti ih je naučio njihov dječak kojeg su oni odano i vjerno slijedili. Pričali su nam Sychyte i da su ih vidjeli kada su se drvenim kopljima borili s vjetrom strašnim Sjevernim, a toj igri ih je opet naučio njihov dječak. Magovi s Hyperareye oduvijek su nam najavljivali Njegov dolazak, a sve naše stare amazonske legende slavile su Ga ...
Upisao:
Nyxya – izgubljeni Svijet Sylenca
... Dobro, a zašto onda zadrhtiš kada čuješ njegovo ime, princezo Wixena? On je nama pričao o predivnoj princezi s Toplih mora, a stari je Intosh oduvijek govorio da će On doći i sa sobom dovesti vjetar, a vjetar će dovesti kiše sa sjevera koje će natopiti Desertyhu, tu prokletu zemlju žeđi. Gledaj princezo nije baš sve uzalud, jutro se budi bez sunca, a noćas smo slušali pjesmu Onih koje smo zaboravili. Njihova pjesma pjevala je o ovom jutru i o tome da će s ovim jutrom nestati i žeđi. Ako su to stvarno Vitezovi vjetra, u što više ne sumnjamo, pa ako oni pjevaju o nečijim snenim plavim očima, onda Legenda postaje stvarna, a ti princezo skini tu masku samoće jer više nas ne možeš prevariti ...
Upisao:
Handrha – zaštitnica Alanđana (Ona koja rukom Zvijezde može dodirnuti)
U nepoznatoj oblasti Deserthye, davno prije propalog kraljevstva, u nepoznatom pustinjskom gradu Cardhalanu, u prljavoj lokalnoj krčmi, u zadimljenom kutu, sjedio je neobrijan stranac ogrnut svojim plavim, nekada predivnim, ogrtačem koji je sada izgledao poput dronjka. Svima je bilo jasno da taj stranac ne pripada i jednom poznatom plemenu Pustinjskih ljudi u Deserty, ali njegov nezainteresirani pogled i njegovo bezvoljno ispijanje pića iz prljavog pehara, nikoga baš nisu previše uzbuđivali. Onda se kod stola nezainteresiranog stranca pojavi starac kojeg su svi poznavali pod imenom Intosh. Dozvoli mi stranče da Ti pročitam sudbinu iz dlana ...
Upisao:
Benunhgembah – jezik vjetra Actyalana
Dok tako gusta tama prekriva i skriva kule i bedeme tajnovitog alandskog Zimskog bedema Unakasovi Krilati jahači kreću se brzo, oprezno, možda sada još opreznije, jer u njihovom je složaju sada i njihova Handrha. Noćas će ta djevojka princeza s Toplih mora Južnih spavati u dvornicama Mynetonkhe, a mnogi će Okolni narodi, koji tek trebaju stasati u Hrabre narode, vidjeti mističnu svijetlost na Sjeveru gdje će se s prvim jutarnjim svijetlima roditi zora Hawalandha. Njezina nježnost i snaga ljubavi koju osjeća prema Njemu grijat će Alanđane toplije od vatre.
Upisao:
Baharanunha – Ona koja Nebom šeće
'Neka Ti vile Charysmhe budu u pomoći sestrice! Tvoja nepromišljenost i ta tvoja brzopletost napokon su ti došle na naplatu. Koliko sam te samo puta upozoravala da se s Njim ne poigravaš na taj način?! Ne razumijem zašto si ga željela učiniti ljubomornim, pa svi znaju da ti je taj dječak naklonjen. Nemaš Njegove oznake koje si Mu glupo i nepromišljeno vratila. Kako sada misliš prijeći Armaghedonhu, kako ćeš pronaći put do Asgrada? … Ptice i plahe šumske životinje bježat će od tebe, a divlje te zvijeri neće prepoznati u tim mračnim šumama … O, Boginjo blaga, zar te riječi nisi zapamtila, pa upravo su one zapisane u Hramu Sunca Velike piramide Drymha. Snjegovi s Wyghene sakrit će ti Zimski bedem i zamesti putove, a Njegovi te Alanđani neće propustiti kroz svoje guste redove.' – zabrinuto je pitala Antyopha svoju sestru.
Upisao:
Landerha - nekada ponosan i mnogobrojan 'ratnički narod'
... Predivne plave oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme, odjednom napune se suzama. Suzama koje kao da su znale tu tajnu koja je bila stoljećima čuvana. Treptaji Sonsyreyna oka potjerali su suze, suze koje su ličile na kapi jutarnje rose, niz predivno i nježno djevojačko lice na kojem se sada zorno vidjelo da razumije tajnu, ali ne razumije gdje treba tražiti tu tajnu dobro čuvanu i skrivenu još od samoga Osvita vremena. U trenutku kada je mislila da ima sve, jedan nepromišljeni potez, gotovo banalan, sve je pretvorio u maglu ...
Upisao:
Nemeysolh – vatreni raspad 'Noć bez Mjeseca'
Bilo je to u ono doba kada su strašni ratovi, ratovi nazvani Wanderdonskhy ratovi, već bili zahvatili rubne dijelove nekada moćnog i slavnog, a sada zauvijek propalog kraljevstva Desertye. Nikome od Okolnih naroda, a najmanje Pustinjskom narodu, više ništa nije bilo razumljivo. Njihove stare legende, koje su se trebale ispuniti i postati stvarne, sada su se potpuno ispremiješale i izazvale nove nesporazume i nedoumice. U zauvijek prokletoj zemlji, zemlji u kojoj nije bilo sjena, u zemlji koju su strašno poharali odredi Hladnih vatri, u zemlji Wananunhy, zemlji žeđi, dogodilo se nešto što nitko nije mogao objasniti. Naime, već danima padala je hladna kiša, a svjetleće munje nemilice su parale nebo uz stravičnu tutnjavu gromova koji su prekidali jednolično zavijanje vjetra koji se tko zna otkuda i tko zna zašto odjednom podigao. Nemili pljusak stvorio je, te nakon stotina godina i napunio korita oduvijek suhih potoka blatnjavom vodom.
Upisao:
Bulman – simbol sklada Saveza Zvjezdanih Čuvara i Vitezova vjetra
Predivne legende stanu kružiti među Okolnim narodima o tim ratnicima, o toj zemlji, o tim nepreglednim prostranstvima koje je zauvijek okovao led i snažno pritisnuo snijeg. Tajanstveni ratnici u plavim odorama i ogrtačima, ratnici lutalice i osvajači, ratnici napadači, stanu ubrzano graditi svoje neobične gradove i naselja. Na samom rubu svijeta oni podignu svoj Zimski bedem. Tamo bi oni svake godine jahali na svojim snažnim i plemenitim konjima, a bila je to najveća tajna koju su oni uporno i sebično čuvali. Nikada Okolnim narodima nije bilo jasno zašto su ti najstrašniji, najhrabriji i najbolji ratnici koje je Vrijeme zapamtilo bili spremni rušiti svoje neobične gradove i ići dalje ...
Upisao:
Raykha – Sjeverna zvijezda koja zaklanja Hawalandh
'… Bila je ona predivna mlada djevojka, a njezina pojava ugodna svakom oku. Dok joj je duga, brižljivo njegovana i češljana, crna kosa slobodno padala po ramenima, njezine bijele, nježne i njegovane ruke, svijetla put lica i obrazi besprijekorno glatki i nježni, odisali su ljepotom kakvu još nije zapamtilo ovo Strašno i Nezamislivo Vrijeme. Doista, tog se trenutka Ona dojmila poput prave kraljice, a na mekanoj baršunastoj tirkiznoj haljini imala je pojas istkan od pozorno kovanog srebra. Takvu ljupkost živoga bića Vitezovi vjetra još nisu vidjeli u svojim dugim lutanjima od samoga Osvita Vremena …'
Upisao:
Martysh – Nebeski vitez početak zimskog solsticija
Nad toplim i azurno plavim morima Dyadonhe noć je prosula svoju tamu i otvorila svoje tajne odaje. Tama je prekrila Zabranjeni grad piramida, a noćne su ptice raširile svoja krila. Polako se spuštala još jedna beskrajna noć nad šumama prekrasnih palmi. Polako trnu i posljednja svijetla, a onda blagi povjetarac, neobičan i čudan, pretvori toplo more u ogledalo za tisuću zvijezda. Kroz šumu palmi stanu se probijati i pojavljivati djevojke božanske ljepote. Svi Okolni narodi zovu ih Leptirice zbog njihovog laganog hoda po pijesku u kojem ni tragove ne ostavljaju. No, njihov lagani, tihi, graciozni hod i ples po toplom pijesku ipak je nekoga ili nešto uznemirio. Leptirice to osjete poput ljetnih mirisa. One stanu! One čekaju, jer podigne se neobičan vjetar preopasan za njihova svilena krila...
Upisao:
Khepher – strašni pustinjski lovac Deserthye
Bio je to početak stvaranja njihovog Sna. Legenda je rođena jednoga Jutra pojavom Zimske Zvijezde Zornjače i Noć je napokon dobila ljepotu koja je postala predivna. Dan je napokon otkrio horizonte istine, a upravo istina je bila tamo gdje su se mašta i realnost po prvi puta dodirnuli, tamo negdje gdje su se oduvijek kiša i vjetar dodirivali, ali se nikada nisu razumjeli. Tada pak je Nebo otvorilo Dušu svoju, a Zemlja poklonila Tijelo svoje najplemenitijoj rasi ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
... snaga Nebeske ptice opet je rasla, a u Dječaku se počeo buditi Čovjek, ili pak je možda samo u Čovjeku još uvijek živio Dječak.
Upisao:
Hydrha – božica Pravde drevnih Sychytha
… Govorili su Sychythe, a zapamtili su mnogi Okolni narodi, da su je Bogovi načinili od svojih muških suza, a tada pak su se zbog njezine božanske ljepote zaljubili u Nju. Da bi spriječile svađu među Bogovima, a i same ljubomorne na njezinu ljepotu, Boginje je tada poklone ljudima …
Pojava Sivih jahača i sywolykyh Demona na bojnom polju Herofahlha na trenutak potpuno zbuni guste redove Alanđana koji se poviju i zamalo popucaju, ali izdrže udar. No, tada pak, u svoj silini Vitezovi vjetra udare u sam bok Sivim jahačima, a alandski Crni streličari tučom crnih strijela udare po sywolykym Demonima ...
Upisao:
Yunha – Wyxenha 'Ona koja Nebom šeće'
Tiho, tajnovito i polako počinju se spuštati prve alandske jutarnje magle s tajnovite planine Wyghen koje najavljuju misterioznu Anybeathu. Pustinjski narodi u to doba prvi su puta osjetili svježinu i krijepost hladne vode što donesoše je kiše Shakazeye gonjene strašnim vjetrom Actyalanom koji je to načinio samo zbog Njega.
Upisao:
Lothosh – sunčani zmaj koji zaklanja zvijezdu Hawalandha
Tragajući tako za mudrošću i milošću, Okolni narodi, zapravo su pronašli neznanje i mržnju. Naivno su tada pomislili da su postali arbitri plemenitog mira, što već jednom prije podari im Atlantida i Slavni gradovi, a zapravo su postali bakljonoše što probudiše Hladne vatre u najdubljem ponoru, u ponoru u koji ih Bogovi već jednom prije baciše, pa sada oni opet prenose vjekovni plamen smrti i uništenja.
Upisao:
Rynkha – morska mačka
Tu, gdje Noći nisu tako tamne, a Jutra se zlatom zlate iznenada, ničim izazvani, ničim potaknuti, onako kako su to činili samo Alanđani, na Toplim plavim morima pojavilo se na stotine strašnih alandskih ratnih brodova pristiglih sa sjevernih ledenih mora ... strašna tajnovita Anybeatha (magla) skriva ih, ali Anybeatha skriva još nešto ...
Upisao:
Horanyash – susret dvaju suprotstavljenih principa
Onda kada Andraghonh napokon sretne Sonsyreyu i kada Hladne kiše Shakazeye izbrišu sve tragove, Hladne vatre će doživjeti prvi težak poraz što ne zapamtiše ga ni oni najstariji među najstarijima, a koji se još uvijek sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i propasti moćnog saveza Slavnih gradova.
5
