Pismohrane Notama notirale su 'tu Noć' kao – Noć kada su Božanstva učila od Ljudi … Zapravo, u Pričoslovlju je zapisano – Pojava starija od Vremena 'te Noći' naučila je nešto od običnog čovjeka! Dakle, Akseben je čitav svoj život, barem do 'te Noći', bila uvjerena kako jedino ona pomiče niti Sudbine i putuje Vremenom …

Naime, sve je o tomu i kazivalo, Akseben je vidjela Pukotine Vremena, ona je čula Jeku Budućnosti i jedino je ona mogla raspravljati s Pojavama i Bićima starijim od Vremena … Međutim, nije bila jedino ona! Nakon žestokih sukoba u Ponoru Vremena počeli su se događati događaji koji su zbunjivali Akseben. Odjednom Vrijeme je promijenilo svoj smjer bez nje, pa je Akseben po prvi put osjetila strah.

Akseben je tiho ušla u tijek Vremena, ali … ovaj put slike nisu pod njezinim nadzorom, pojavljuju se same i iznenada! Akseben vidi na svim slikama Rub Svijeta i Zapadna Vrata Kavamade(a), no, sada po prvi put vidi još nekoga. Netko stoji na litici, netko koga ne okružuje Anakra, ne okružuju ga Kordožigovi, nema Vidosluta Vremena …

Ipak, oko njega crte Sudbine svijaju i lome se … jedna slika Budućnosti uvijek je ista i na njoj taj čovjek uvijek odbija Savršenstvo koje mu se nudi. Akseben pokušava razumjeti i pratiti Uzrok, ali uzalud traži Anakru, Vidoslut i Kordožig, uzalud osluškuje Vremensku Rezonanciju … Ništa!

Naime, to što krasi tog čovjeka zapravo nije Sila (athu. Sila je jedna od Pojava), njegova snaga počiva u Odluci … tada joj nešto smiješno padne napamet, Akseben se nasmije i tiho prošapuće: Nevjerojatno! Deuter je izračunao Svealan, ali nije izračunao Ljubav oca!

U dubini Ponora Deuter zbunjeno promatra crtu Vremena na kojoj mu Alantael odbija Savršen Svijet Poznati. Pukotine Vremena počele su se same od sebe Stabilizirati jer Deuter ih je zbunjen nevjerojatnom Odlukom Alantaela zaboravio nadzirati. Akseben pak se po drugi put, ali sada glasno nasmije od srca: Ne mogu vjerovati! Nije majka, a nisam ni ja, promijenila Deutera! On! Tata ga je porazio i promijenio Odlukom kako će radije ostati u nesavršenom Svijetu nego živjeti bez nas! Znači kako on zapravo 'te Noći' nije napao Deutera već je s njim razgovarao - Deuter ne razumije Dragovoljnu žrtvu!

Kasnije, kada se napokon sve smirilo kod Kavamade(a), Akseben dolazi i zatekne Alantaela gdje sjedi pored bivak-vatre, miran, loži vatru, kao da se ništa baš netom prije dogodilo nije. Akseben sjeda u tišini i dugo ispitivački gleda oca, a onda upita: Znaš li što si učinio? Alantael bez podizanja pogleda samo slegne ramenima: Doveo sam svoje najbolje odrede i držao crtu. Akseben se glasno nasmije: Ne! Uspio si nemoguće, promijenio si Pojavu stariju od Vremena.

Alantael je kratko pogleda i opet mirno odgovori: Ja sam samo Kavalir Svjetla, ali sam muž i otac! Akseben potvrdi klimanjem glave: Da, ja sam samo Dijete Vremena … ali, ti si nešto sasvim drugo – ti si Netko zbog kojeg je vrijedno živjeti i postojati! Zbog tebe Zloće nikada neće moći pobijediti, a zbog tvoje odluke u kojoj si birao Ljubav unatoč Gubitku, majka i ja samo razotkrile i pobijedile Savršenost …