Trenutak kojeg su se svi bojali postao je neizbježan - ne zato što će nakon toga Svijet možda biti nepovratno uništen, nego zato što nitko nije mogao predvidjeti kako će nakon tog trenutka uništenja zapravo Svijet izgledati. Taj trenutak, tog neobičnog susreta ostat će u Pričoslovlju zapamćen kao - Nekemia. Možda, zapravo sigurno bio je to susret Dialana i Noktauma ...

Trenutak Nekemia(e), došao je tiho, možda pretiho, ali tog Dana, iznad Kamenzida Jakotvrde Gradine Vrištokrešta Nebo je postalo nekako nepravilno - ne Tamno, ne Olujno, nego jednostavno Pogrešno! Stelari nisu bili na svojim pozicijama, Sjene su kasnile za Koracima, a Aer je nosio osjećaj kao da Stvarnost zaboravlja funkcionirati ... bio je to dolazak - Noktaum!

Bojosvir Svjetlonosaca zove Ratozove koji oživljavaju Braništa, Redokame, Redotrupe, Sipozeme koji se pune mnogobrojnim Zidobranima i Kulobranima, bude se nevjerojatni i nezamislivi Noćobdije, Vidani jezde i hitaju, organiziraju ophodnje, a Skrizami blokiraju izlaze iz Noćošume. Pokretni Spojobali se podižu i dodatno štite Vrata. U Unutarnjem Dvorištu zasvijetle mnogobrojni Žarsijali, a po Redokamu gore stojeće Buktivatre koje odražavaju nemirne sjene po okolini ... aktivira se ozračje zaštite nazvano Koprena Ozračja i sfera nazvana Ploha Pravednika, a to aktivira Citadelu Vječnog Aroarka.

Međutim, prije nego itko i išta od ovih obrambenih sklopova i sustava uspije reagirati, u Dvorištu se pojavi Dialan (Dijete Sudbine), bez straha, bez neodlučnosti i nesigurnosti ... samo znatiželjno! Ispred Dialana, otvara se Pukotina iz koje ne izlazi Pojava, već samo mali dio - fragment! Svijet zadrhti jer to je Noktaum Nepredvidivi, ali on ne napada, samo promatra malo Biće ispred sebe.

Noktaum zagrmi: Ti si taj kojeg ne mogu vidjeti u Vremenu? Dialan bez straha nagne glavu i odgovori: Ti si taj koji sve kvari i iskrivljuje? Nastane trenutak Nekemia(e) - vrišteća tišina, kao da se sama Tama zbunila ... Noktaum stane iskrivljavati Prostor oko dječaka, Tlo nestane, Nebo se okrene, Vrijeme preskoči nekoliko trenutaka ... dječak je jednog trenutka stariji i izgleda poput mladića, a već u drugom trenutku opet je samo dječak.

Sve se stane raspadati, ali Dialan samo mirno stoji, malo je zbunjen, ali ne pokazuje strah ... naime, Dialan kao Dijete Sudbine nema Kotvar u Vremenu, pa ga stoga Vrijeme ne može slomiti. Tada iznenada Dialan podigne ruku nesvjesno, ne napadački, više kao reakciju na Noktaumovu akciju: Ne želim to tako! Nije to bila Anakra, bila je to Dialanova Odluka ... pojavi se neumoljiva Sudbina i Stvarnost posluša Sudbinu!

Pukotina se rasprsne u Svjetlo i počinje se zatvarati, Nebo se vrati, a Tlo se stabilizira ... Noktaum na trenutak ostane zatečen! Noktaum stane, zastane i po prvi put otkako postoji osjeti nešto što nije Kaos i nije Granica, nije Zid, nije Verižnik, a ne da i ne može se probiti! Noktaum se približi Dialanu: Tko si pak sada ti? Ti nisi dio Vremena i ne pripadaš njegovom toku!

Dialan samo slegne ramenima: Ne znam odgovor na tvoja pitanja. Noktaum bijesan zaurla: Moram te uništiti! Dialan ga mirno upita: Zašto, što sam ti skrivio? Dok je Noktaum i dalje urlao i bjesnio: Ti nisi predvidljiv! Dialan nakon kraćeg razmišljanja odgovori: Možda je tako i bolje! Njegov odgovor izazove Noktaum i on krene u napad, ne uništenjem, već brisanjem. Pokušava ukloniti i izbrisati dječaka iz Postojanja, ali događa se nešto neočekivano!

Sudbina opasno zaprijeti Noktaumu: Za svoje dobro, nemoj to ni pokušavati, jer ovaj dječak je moj Izbor, a moj Izbor nećeš brisati! Noktaum odstupi i odustane od nauma, povlači se! Nije Noktaum poražen, ali čak i on mora biti oprezan sa Sudbinom! Noktaum se okrene Dialanu: Ovo nije kraj dječače! Dialan se osmjehne i mirno mahne: Dobro, a sad nestani! Istog trenutka pojave se Divana i Akseben, Anakra i Vrijeme ih okružuju, a bile su odlučne svom silinom napasti Noktauma ... tko li samo zamisliti može što bi snašlo Noktauma da su ga Divana i Akseben napale zajedno, da ga nije spasila Sudbina!