Svako Pričoslovlje primiče se svom neizbježnom završetku u trenutku kada - učitelj spozna kako nema više što naučiti učenika ... no, ne i Athumanunhovo Pričosljovlje! Postoje lekcije koje Athumanunh opisuje ne riječima, već mudrošću života ... Dakle, Dialan je sada već dovoljno odrastao kako bi baratao pravim mačem - ne dvosjeklim Oštrosijekom, ali pravom oštricom.

Tog jutra, kao da se Noć susrela s Danom u nekakvom fantastičnom prolasku jednog pored drugog ... Netom protekla Noć bila je neobično mirna za ove niskozeme (athu. travnate doline) što okružuju tajnoviti Vrištokrešt. Dok su tako, Alantael i Dialan, sjedili na širokoj veranvidnici (athu. nekakva veranda), gledajući preko širokih, sjenovitih travnjaka, tišina tog Jutra lijeno se uvukla između njih - nitko nije progovorio.

Tada pak se daleko preko tamnih vrhova Vrištokrešta koji su obrubljivali istočnu siluetu te maglovito tajnovite planine, počela pojavljivati slabašna izmaglica. Ubrzo se pojavio veliki zlatni disk Cenusa, stvarajući sablasni sjaj nad niskozemima i smjelo ocrtavajući tamne nakupine Sjena koje su zapravo bile drveće Noćošume. Lagani Erodah šaputao je s istoka, a nepokošena trava njihala se pred njim u dugim, vijugavim valovima, još uvijek slabo vidljivim na jutarnjem svijetlu žarkog Cenusa.

Onda se začuo snažan glas prvih jutarnjih Budana Svjetlonosaca koji su smjenjivali Noćobdije što tako pozorno i ljubomorno čuvaju tajnu Vrištokrešta. Naime, na travi, jedan nasuprot drugoga stajali su Alantael i Dialan, djed i unuk: Danas, borimo se stvarno! Mirno progovori Alantael, a Dialan samo tiho prošapuće: Napokon! Dvoboj-vježba počela je polako, mirno, ali odmah je postalo zorno nešto što je Alantael odavno već znao - dječak je brži, snažniji i još nešto!

Svaki put kad bi ga Alantael stjerao u kut, ili kad bi Dialan pogriješio - Svijet, Vrijeme ... gotovo uvijek promijenili bi i pomaknuli bi se u njegovu korist! Kamen pod nogom Alantaela skliznuo bi, korak Alantaela bi pola trenutka zakasnio, pa čak i Cenus zaslijepio bi iznenada Alantaela. Alantael je već dugo sumnjao, a tog jutra sa smiješkom na licu se i uvjerio - Sudbina Dialanu pomaže osobno!

Dok je tako Alantael razmišljao, odjednom Dialan mu snažnim udarcem izbije Oštrosijek iz ruke i svoju oštricu zaustavi na djedovom vratu uz iskren dječački osmijeh: Pobjeda! No, ubrzo se povuče i spuštene glave prozbori: Oprosti mi djede! Međutim, Alantael ga nasmijan upita: Zašto? Što bih ti trebao oprostiti? Dialan je bio zbunjen, ali Alantael ga zagrli i snažnim stiskom za vrat povede ga za stol gdje je već bila postavljena jutarnja okrjepa.

Nakon nešto duže tišine Alantael odjednom upita Dialana: Znaš li zašto sam te pustio da me pobijediš? Dialan se malo namršti: Nisi me baš pustio! Alantael klimne s odobravanjem: Ne! Nisam te baš pustio, ali lako sam mogao tu tvoju narastajuću snagu i moć iskoristiti protiv tebe. Dialan zbunjen pogleda Alantaela: Koju Moć, kakvu?

Alantael pogleda Dialana ravno u oči: Znam da osjećaš tu Moć, Moć kojom možeš mijenjati Svijet, Vrijeme, događaje ... ali, zapamti! Budeš li tu Moć koristio za pobjedu, kao što si je jutros koristio protiv mene, prestat ćeš biti čovjek! Dialan ostane zbunjen, dugo je šutio, a onda upita Alantaela: Što onda trebam, zašto imam tu Moć, a ne smijem je rabiti? Alantael se opet nasmije: Moć rabi samo kada moraš zaštititi slabije od sebe, ili kad si u opasnosti, a za ostalo pobjeđuj kao običan čovjek!

Duboko u Vremenskim tokovima ovu scenu pozorno je promatrala Akseben, majka Dialana, Akseben je dobro razumjela svog oca i težinu lekcije koju je Dialan tog Jutra naučio ... Ako Dijete Sudbine ikada počne rabiti Sudbinu bez razmišljanja i ograničenja ni ona sama neće ga moći sputati i zaustaviti! Međutim, sve je to promatrao i sam Deuter koji se napokon osmjehne: Znači tako! Tako to ide, sad razumijem! Savršenstvo zapravo ne počiva u Moći ... Savršenstvo počiva u Odluci!

Alantael opet zagrli Dialana i mirno mu daje savjet: Zapamti dječače ovo Jutro! Jednog Dana bit ćeš puno jači od svih nas ... tada će ovaj Svijet u potpunosti zavisiti od tebe i tvojih Odluka! Uvijek moraš ostati čovjek!