Akseben je brzo postala svjesna kako maleni Dialan zapravo ne raspoznaje razliku između Izbora i Posljedice ... (po Athumanunhu Izbor je Odluka koja se izabere, a Posljedica je rezultat koji proizilazi iz te izabrane Odluke) i to je bila temeljna opasnost! Jednostavno, Dialan u trenutku kad nije nešto želio, obrisao bi to iz Stvarnosti! Akseben odluči svog sina podučiti kad neke stvari ne smije raditi, ali to baš nije urodilo željenim ishodom.

Napokon je Akseben odlučila te Dialana povela na mjesto koje se naziva Izvantok - tamo gdje nema toka Vremena i ne postoje događaji. Izvantok je vrlo čudno mjesto gdje nešto još nije odlučilo postojati, pa je Akseben bila uvjerena kako će u Izvantoku svaka Dialanova dječačka greška manje utjecati na Stvarnost ... međutim, možda se ipak proračunala!

Akseben klekne ispred Dialana, baš kao svaka majka koja pokušava nešto naučiti svoje dijete, Akseben nije željela biti Biće izvan Vremena, željela je biti samo majka: Gledaj me Dialane! Nježnim glasom obratila se sinu koji je sa smiješkom, mirno, znatiželjno, ali i nekako opasno promatrao ozbiljno lice majke. Kad nešto ne želiš, ne smiješ to Izbrisati iz Sjećanja!

Dialan zbunjeno ostane zagledan u Akseben i jedva promrmlja: ... nego, što trebam? Akseben u dlanovima stvori komadić Svjetlosti ... komadić koji je bio nestabilan, neodlučan i stvoren ispred Dialana. Možeš ga promijeniti, možeš ga jednostavno pustiti takvog kakav je, ili, možeš ga razumjeti ... mirno stane podučavati Akseben, te nastavi ... ali ne smiješ ga obrisati zato što ti se ne dopada!

Dialan pruži svoju ruku i dlanom dodirne Svjetlost koja je zadrhtala ... pojavila se Dera, nevidljiva, ali itekako prisutna ... Struktura se počela formirati, bila je tu i Advarpa koja je pokušala balansirati, potom Aneria koja je pokušala smiriti impuls, pa Anibusa koja je tražila Ishod i na kraju Adobola koja je samo šutke promatrala ...

Dialan zatvori dlan i Svjetlost se deformira, nije nestala, ali ... Akseben pokuša zaustaviti Dialanov Izbor: Ne, pusti je ...! Dialan je pokušao, ali bilo je prekasno! Svjetlost se razdvojila na dva dijela! Jedan dio Svjetlosti postao je nešto drugo ... pojavilo se nešto što će Pričoslovlje zapamtiti kao - Nitreb, možda kao Nerealni, a možda kao Ajedi ... dakle, nije Biće, nije Stvor, nije Entitet! Nešto što je Apstrakt!