Dakle, Akseben upozorava Svjetlonosce na ono što je Deuter ostavio kao Tajnu Vremena – nije to poruka ispisana Slovožigovima, nije to prijeteći Vidoslut, jednostavno, to je Prazno Mjesto Vremena, ili možda, Tišina Praznine!

'Tog Dana' Akseben je osjetila neobičnu Tišinu, no, ovaj put to je bila Tišina u tokovima Sudbine, ne u tokovima Vremena.

Naime, Akseben zna da u tokovima Vremena postoji Praznina koja je nastala nakon što je Deuter djelovao. Deuter pak, zbunjen Alantaelovim Izborom, ostavio je Budućnost netaknutu i tako je nastala Tišina Praznine. Akseben svakog trenutka može zauvijek zatvoriti Zapadna Vrata, ali samo ako to učini dragovoljno … no, tada Vrijeme ostaje bez Čuvara i njezina moć nad Vremenom nestaje.

Dok tako Akseben razmišlja i promišlja, Noktaum osjeća promjenu u Ponoru Vremena i sada je uvjeren kako Deuter više ne pokušava nadzirati Svijet Poznati. Noktaum to tumači kao slabost, pa pokušava proširiti Kaos, ali odmah se dogodi nešto neočekivano. Nebesnici ne reagiraju, a Svijet se ne raspada kao prije … nešto jezivo se događa … Noktaum vidi novu Pukotinu koju nije on prouzročio, a ako nije on, tko je?

Neki su uvjereni kako je to bio sam Deuter, a drugi pak su uvjereni kako se sada u Pričoslovlje uplela Sudbina osobno. Niotkuda, iznenada i neočekivano stane kružiti Kordožig s novim opisom Vidolsuta: Onda kada Dijete Vremena postane Majka koja će roditi Onog koji ne pripada Vremenu, ni Sudbini … To Dijete neće gledati Budućnost – to dijete stvarat će Budućnost!

To Dijete Sudbine rodilo je Dijete Vremena koje je vidjelo tijek Vremena, ali i Sudbine, a sada to Dijete Sudbine može krojiti Sudbinu u kojoj živi! Posljednji redak Slovožigova vrlo je tajnovit i nerazumljiv, a glasi i kazuje slijedeće:

Kada se Dijete Sudbine pojavi na Rubu Svijeta čak i Nebesnici će morati priznati kako žive u Svijetu koji nitko predvidjeti ne može …