Dakle, još prije nego je uopće rođen, Dialan kao Dijete Sudbine sanja neobičan San ... u tom neobičnom Snu Dialan je vidio kako Svijet Poznati gori zbog toga što su Svjetlonosci pobijedili bez milosti! Vidio je Bića koja pate zbog toga što im je Sloboda (athu. Adobola) postala Kaos, vidio je presude koje uništavaju samo zato što Pravda (athu. Advarpa) nema Srce.

Vidio je Dialan Vrišteću Tišinu koja guši Noćošumu samo zato što je Mir (athu. Aneria) postala prazna, bezdušna ... vidio je Dialan putove koji su postali neizbježni samo zato što ih je Sudbina (athu. Anibusa) okovala. Međutim, Dialan je ipak uvijek birao nešto drugačije! Dialan će zbog toga ostati zapamčen kao dječak u čijim žilama teče krv Svjetlonosaca, ali i Anakra Noćurica, a najvažnije on nosi nasljeđe Vremena!

Zapravo, polako ulazim u dio Pričoslovlja gdje Anibusa ne šapuće ... ona, Anaibusa, jednostavno - puca po svim šavovima! Taj dio Pričoslovlja, dio u kojem se spušta Noć koja ne pripada nijednom Danu, Noć u kojoj nema Stelara, nema Lunara, čak ni strašni Erodah ne zna smije li uopće disati ... ta Noć jednostavno se naziva - Noć bez Vremena.

U toj Noći bez Vremena Divana u naručju drži dijete i privija ga na grudi, iscrpljena je, Anakra oko nje je slaba, ali pored nje stoji Alantael sa isukanim Oštrosijekom, spreman posjeći bilo koga tko će se te Noći pojaviti ... Akseben leži na kožama Rogopara ... kao da je nevidljiva, gotovo neprepoznatljiva, ali ipak nazočna. Gleda Akseben sina svojega i čeka ... dječak otvara oči, ne plače, ali Svijet je zastao ...

Žarsijali kao da su se zamrznuli, sve je stalo, samo dječak diše, mirno, polako ... to njegovo disanje kao da zapravo provjerava Stvarnost okolo njega. Dječak stane okretati malenu glavu i nešto tražiti malenim očima ... gleda u Akseben i odjednom se nasmije. Nešto se tiho poput paučine mekano počinje spuštati ... pet Entiteta, pet Diona! Spuste se i svaka od Diona nježno dodirne lice dječaka.

Svijet postane savršeno simetričan (athu. Dera), sve odjednom ima svoje mjesto ... svaki zvuk, svaki pokret ... Dvoroholom zavlada težina Tišine (athu. Advarpa) poput presude koja još nije izrečena. Savršen, opasan mir zavlada Dvoroholom (athu. Aneria), sve je bilo ... onako kako treba biti! Onda dječak zaplače, a Tišina se raspadne ... tanke niti obavijaju se oko dječaka (athu. Anibusa).

Putovi, Krajevi, Izbori, Odluke sve je isprepleteno, dječak stišće malene dlanove i odjednom jedna nit pukne! Samo jedna nit, ali Anibusa odmah zastane! Pojavi se Kaos ... ali nekako topli, nekako divlji, nekako življi ... to je zapravo Sloboda (athu. Adobola), a dječak se kroz suze nasmije. Sve je tog trenutka postalo moguće - Vrata koja ne postoje, Putovi koji su izbrisani, Sudbine koje nisu zapisane ...

Divana i Alantael bili su malo zbunjeni i upitno pogledaju Akseben koja kroz smijeh odgovori: Sve je u redu, on sve njih osjeća i polako bira između njih! Međutim, Dijete Sudbine ne bira - Dijete Sudbine izvršava! Po prvi put, od kada postoje, Dione (athu. Entiteti) su spoznale nešto zastrašujuće - Dječak nije Njihov!