Još dok je Svijet Poznati bio mlad, a u njemu su još uvijek obitavali Insebeni (athu. stari naziv za Nebesnike) koji nisu bili samo 'nekakvi bogovi što sjede na oblacima i gledaju predstavu' - bili su oni zapravo žive sile Zakona, Ravnoteže i Iskušenja. Još od tada, njihov odnos sa Svjetlonoscima, a posebice s Alantaelom, bio je izuzetno kompliciran i složen. Taj njihov međusobni odnos više je nalikovao nekakvom spoju Savezništva, Sudbine i Nadmetanja.

Dakle, Insebeni su Bića koja su zapravo nastala iz prvih Iskri Stvaranja - prije Vremena, prije Anakra(e) i prije Svjetlonosaca. Postoje tri rase tih Bića (athu. Insebena): Čuvari Ravnoteže što održavaju sklad Svijetla i Tame, Vatreni Arkonti opasni saveznici Svjetla i Panebi što oboreni su u posljednjem ratu Dobra i Zla.

Čuvari Ravnoteže ponekad su jako frustrirajući za Alantaela jer nikada mu ne pomažu izravno, ali su uvijek 'tu negdje' i pokazuju mu put. Komuniciraju s Alantaelom putem raznih znakova: snovi, vidosluti, lomovi Vremena ... Nikada ne nude rješenja, uvijek samo iskušenja! Arkonti, 'čisto Svjetlo' voljni su Alantaelu 'posuditi' svoje moći, ali zauzvrat traže visoku cijenu - traže od Alantaela dio njegove ljudskosti!

Naime, jedan od Arkonta uvijek je uz Alantaela, poput nekakvog tihog glasa u njegovoj duši. Panebi, oni razumiju emocije, slabosti i želje Alantaela, nude mu svoju pomoć kada ga Arkonti odbiju, ali i njihova pomoć ima skrivenu cijenu. Alantael nije samo Vodiboj Svjetla, on je zapravo središte svih tih triju živih sila ... Te žive sile odabrale su Alantaela, ali ga ne mogu držati pod nadzorom!

Zašto Insebeni ne mogu potpuno nadzirati Alantaela - Alantael ima praiskonsku Iskru Slobodne Volje! Naime, Alantael lako donosi odluke i prkosi Sudbini, lako odbija i prkosi volji Insebena, a tanka je granica njegove pobune protiv njih samih, ako procijeni kako je to zapravo ispravna odluka! Insebeni znaju za zapis Drevnih: Kad Kavalir Svjetla prestane slušati Nebo - Svjetlo će tada biti istinski njegovo!

Dakle, Alantael odbija i prkosi Čuvarima, pokušava nadjačati Arkonte i ne želi pasti pod utjecaj Paneba ... Alantael polako sam definira što doista Svjetlo znači i predstavlja. Međutim, Insebeni ipak oblikuju Alantaela ... šalju mu Vidoslute Budućnosti, suočavaju ga s gubitcima, vode ga putovima gdje on sreće Bića koja su zapravo izvan njegovog dosega - jednostavno, Insebeni ne vode Alantaela prema pobjedi, prije ga vode prema transformaciji!

Neboglas, koji Alantael ponekad osjeća i čuje ne događa se u tišini Holodvora, ili pak u nekom misterioznom Štovalištu, uvijek kada se pojavi Alantael je nespreman i zatečen - možda Svjetlo nije dostatno! Prvi put, kada je Alantael čuo Neboglas, bilo je nakon bitke na Bojnom Polju Vječnosti: ... Noć nakon strašne bitke, tlo još miriše na krv i pepel, ruka mu steže Oštrosijek, ali drhti - ne od straha, ne od umora, već od sumnje ... Anakra šuti, čak ni Erodah ne odgovara na njegove pozive, a tada, odjednom ...

Svijet kao da se odmaknuo, zvukovi su prigušeni, kao da zapravo dopiru iz neke druge stvarnosti, a Vrijeme se razvlači ... Alantael pokušava ustati i stati na noge ... ne može! Ne kao da ga nešto drži, već kao da ga nešto promatra ... kao da ga netko promatra kroz njegove vlastite oči, kao da njegovo srce ne bije samo za njega, kao da nije sam u svom vlastitom tijelu ... i onda:

Dubok, nekako star, nije hladan, ali nekako je previše istinit ... nema nježnosti, nema utjehe, samo pitanje: Zašto si stao? Nikada nemoj klečati, nikada nemoj moliti ... pokušaj uvijek prkositi! Alantael odgovori: Nemam snage ... Neboglas mu odgovori: Ne treba ti snaga, imaš izbor!