U dolini Cividive nema više bitaka, nema više mačeva, ali mržnja i dalje hoda uokolo polako, a Akseben dolazi potajno kako je Svijet ne bi vidio. Voda opet podjednako protiče kanalima, a Nemrirne granice obilježene su kamenjem koje više nitko ne pokušava pomaknuti ... Vrijeme kao da ne pripada sebi, kao da pripada Sjećanju.

Prvi Naraštaj nakon odlaska Svjetlonoša pamti: Svjetlonoše su zaustavili naše očeve, rat nam je ukraden i doživjeli smo Sram bez Poraza. Sve izgleda kako im nitko ne govori o Mržnji, jednostavno - nitko im ne objašnjava ... Novi Naraštaj unuka nakon odlaska Svjetlonoša sada slušaju dvije priče jedne Istine: Bili smo u pravu, ali nisu nas slušali i druga Istina: Bili smo spremni braniti se, ali nisu nam dali, proglasili su nas slabima. Treći Naraštaj nakon odlaska Svjetlonoša više nema povoda za Mržnju, ali sada Mržnja ima obličje.

Noktaum se ne treba miješati jer Cividiva sve radi sama. Akseben je svjesna kako ne može dozvoliti Telopu brisanje događaja, ne može dopustiti rat - može samo korigirati i razgraditi značenje. Odlučuje doći tri puta, po jednom svakom Naraštaju, ali uvijek kao netko tko nije bitan!

U prvom dolasku Akseben se pojavljuje kao nepoznato dijete iz udaljenog naselja ... prijateljuje s djecom Noćobića i Noćohoda podjednako. Ne priča o Svjetlonošama i Pravdi, jednostavno dijeli vodu i igra se s djecom, a to stvara mikro pukotinu u njihovom Sjećanju. U drugom dolasku Akseben je nepoznata učiteljica koja tumači i uči Naraštaj o starom Ugovoru Cividive.

Ne mijenja ga, ali ga prevodi točno, pa pogrešno tumačena rečenica prijašnjim Naraštajima sada postaje dvosmislena ... ne uklanja Mržnju, ali miče sumnju da je bila opravdana. Treći dolazak dogodio se tik pred napetu situaciju u kojoj je treći Naraštaj zamalo krenuo u rat (athu. Svjetlonoše bi tada sigurno pregazile Naraštaj bića i stvorova Noći).

Akseben priča te Noći priču o Slavnim gradovima koji su preživjeli samo zato što su odlučili ne pobijediti u ratu ... Nitko se više ne sjeća kako i zašto, ali te Noći rat nije izbio, Svjetlonoše se nisu pojavili i sve je završilo s mirnim Jutrom. Međutim, Noktaum je to snažno osjetio, možda ne kao poraz, ali kao smetnju da!