Nešto što, Telop nije želio, ali je ipak morao zapisati, dogodilo se na zapadnim obalama Tamozema, na Obalama Nultog Vremena, na mjestu koje nije bilo More, ali nije bilo ni Kopno ... bio je to pojas stijena i kamenja, pojas koji su oplakivali valovi koji pamte legendarni Alantean (athu. ovdje Athumanunh sigurno zapisuje i opisuje Atlantidu).

Gusta i vlažna Parodima okruživala je ovaj stjenoviti pojas koji je gotovo sigurno ostatak legendarnog potopljenog Alanteana - mjesto je to gdje Alantaean nikada nije potonuo, ali se nikada nije ni mogao vratiti iz zaboravljenog Sjećanja Parodime. Oprezni Skrizami Svjetlonoša polako su se kretali ispred Alantaela i ostalih Svjetlonoša, ogrtači koji su nalikovali jutarnjem svjetlu nisu lepršali, nisu čak ni lelujali ... Aer je bio previše tih, čak i za Erodah.

Iako su im Mačevi i Bodopik(ovi) ostali u koricama toka, ruke im nisu bile daleko od drški - nije to bila prijetnja, bila je to samo stega karakteristična za Svjetlonoše. Alantael je zaustavi ostale, podigao ruku u drevni pozdrav i mirno progovorio: Nismo došli boriti se, došli smo slušati! Valovi mora iznenada su se povukli, a iz Parodime su iskoračili 'oni koje povijest nije progutala' - njih sedam, ne kao Vikarini, ne kao Ratibori, već Posljednji Budnici ...

Njihova odjeća bila je tkana od nekakvih svjetlucavih niti, sličili su vodi koja svjetluca na prvom jutarnjem Svjetlu, a na čelu su im se ocrtavale plave crte koje su izgledale kao znakovi drevnog znanja, nikako kao znakovi moći. Kosa im je bila bijela, možda sijeda, Alantael nije mogao točno utvrditi, a vodila ih je starija žena imena Andala Keora. Ne dolazimo kao prijetnja, dolazimo kao Sjećanja ... Alantean je trebao ostati u Legendi, ali dolazimo vas upozoriti kao 'oni koji još uvijek pamte'.

Andala priđe Alantaelu i pruži mu Kordožig: Alantean nije propao i pao zbog oholosti, Alantean je vidio previše, više nego je smio! Znali smo za Noktauma prije vas, znali smo za lom Vremena prije Aendera, bili smo svjesni da će nas Znanje koštati gubitka Alanteana koji je potonuo u Namjernu Tišinu. U ovom Kordožigu poklanjamo ti Znanje kakvo još nitko imao nije imao, ali budi oprezan!

Alantael klekne na jedno koljeno, ne pred Andalom, već pred Istinom: Ako ste doista Čuvari Znanja onda ste naši prijatelji i saveznici, ali ako to Znanje treba zatrovati Svijet nećemo ga prihvatiti. Andala se blago osmjehne: Znam! Zato smo čekali i odlučili se za vas! Nemojte ponoviti našu grešku! Znanje je More, a vi ste Obala! Alantael, tako te zovu, nemoj dopustiti Noktaumu namjeru Uništenja Svijeta Poznatoga!

Kad je to izgovorila, nije čekala odgovor zbunjenog Alantaela, okrenula se i dala znak ostalim Alanteanima. Polako su nestali u Parodimi iz koje su prije iskoračili i pojavili se. Parodima se razlila, a More se vratilo ... Od tog trenutka Alantael je bio svjestan kako rat protiv Zla više neće biti vođen samo Mačem i Svjetlom ... vodit će se i Pamćenjem!