Mjesto gdje se Alantean, Nesikut i Vrijeme dodiruju, ali djeluju kao da se ne poznaju, zapravo, nešto skrivaju - zove se Trevrem. Trevrem je opasno 'Mjesto koje Pamti', to su tri sekunde koje se nikada ne dodirnu. Jednostavnije zapisano - prostor koji nastaje na mjestu gdje se More, Nebo i Vrijeme ne mogu dogovoriti koliko je uopće sati ... Tu Svjetokazi jednostavno polude, Mjerovremi kasne ili preskaču, ljudi nestanu ... ili izgube godine.

Alanteani su to mjesto nazivali Rezidualan (athu. Ostatak Sjećanja Svijeta) ... Tu postoji, barem je tako Telop uputio Alanteana, Ruinar Vremena u kojem se čuva 'nikada završen' Vremjer Alanteana. Ruinar Vremena sada je Telopovo Štovalište građeno od Kamkopam(a), materijala dobivenog od stijenske mase koja se nalazila u Stjenokopima (athu. kamenolomi) potonulog Alanteana.

Promatran iz daljine Ruinar Rezidualan izgleda kao da mu zidovi nisu ravni, nisu ni zakrivljeni, a potporni stupovi kao da lebde (athu. plutaju, lelujaju ...) iznad tla ... i ne, nije to poradi Magije. To je zato što tlo još uvijek nije odlučilo - postoji li zapravo! U samom središtu Ruinara postoji Holodvor nazvan Izgudol, na njegovim zidovima i svodovima vide se sjene SPEL-ova, Dahopoza, Spelpoza, Speljara ... ali, nisu to srušene ili oborene olupine!

Nisu to Duhovi ... to su Odluke! Holodvorom Izgudolom se čuju šaputanja: Trebali smo skrenuti ... Mjerovrem je kriv ... Nebo je izgledalo mirno ... U sredini Holodvora postavljen je Stolkam na kojem lebdi Vremjer ... kao da pluta u pauzi između dva otkucaja Srca, iako do njega dolazi Svjetlo on ne sjaji - on čeka!

Noktaum vidi Trevrem kao 'Mjesto gdje Svijet šuti preglasno', ali ne može ući u Ruinar Rezidualan ... Nije Noktaum preslab, već, ako ga Vremjer osjeti, prestat će - čekati! To je kraj Izbora ...

... Nakon povratka iz Nesikuta Alantael i njegovi Tamokosci više nisu bili samo ratobori koji nose Svjetlo u svojim oklopima, sada su njihovi oklopi mutno svjetlucali - nosili su Svjetlo i Sumnju u istom oklopu! Alantael je počeo sumnjati u vlastito poslanje, počeo je razmišljati: Tko je odlučio što je Tama, može li Svjetlo pogriješiti ... Što ako Svijet zapravo ne želi biti spašen? Divana je to odmah primijetila: Alantael, Svjetlo koje ne zna kad stati postaje Vatra!

Međutim, netko je ipak pazio na Alantaela, a ime tog Nekoga nitko još tada nije izgovarao ... Alantael je napokon postao svjestan kako je prava snaga Svjetloreda u nečem sasvim drugom, nego je on do tada vjerovao - nije u tom da mora vidjeti sve, već je u tom da mora znati kad ne treba gledati! Alantael je postajao sve 'zreliji', a time i sve opasniji!