Kada se Nebo jednom raspolovi, nakon mitskog epskog sukoba, kome će pripasti preživjele rase ... mitski sukob sigurno neće završiti Mačem, već Sudbinom! Hoće li napokon zavladati Mir i Milost (athu. Milosrđe /sućut/ i Pomilovanje /oprost/) ... Milosrđe je najveća slabost - nešto što Zlo nikako ne razumije je Milosrđe!(Athumanunh Alantaelu)

Dakako, Prvi mitski sukob već se odigrao na Bojnom polju Vječnosti ... Dakle, sve je zapravo počelo jednom bitkom koja nije trebala izmaknuti nadzoru ... ali nekako je ipak izmaknula i promijenila Povijest! Jednom davno, sad već jako davno, na drevnoj Pustopoljini iznad pradavnog Čvorišta energije - mjesta gdje su se oduvijek presijecale i dodirivale niti, ali se nikada nisu razumjele, niti Vremena, Magije i Prostora ...

... tamo negdje, negdje gdje je Stvarnost bila mekša nego što je zapravo trebala biti - bilo je to Bojno polje Vječnosti! Bio je to zapravo Sveti Teritorij. Neutralan. Nitko ga nije smio dirati! Naravno, dirnuli su ga! Bio je to kraj Doba Napetog Suživota ... suživota u kojem su egzistirala dva entiteta - Svjetlo i Tama! Svijet je polako počeo kliziti u Kaos jer Magija se rabila bez odgovornosti.

Noktaum je tada još bio samo 'nekakav glas iz Tame', nije bio tiranin, nudio je Stabilnost Eliminacijom! Nebesnici su to glatko odbili i nudili Ravnotežu Žrtve! Naime, Harmonija i Sklad Nebesnika u suprotnosti je sa Kontrolom i Nadzorom Noktauma, Nebesnici nude Slobodu za sve, Noktaum pak želi Ograničenje Slobode (athu. determinizam), Nebesnici nude Nadu, a Noktaum želi Tišinu!

Zapravo, Noktaum pokušava dokazati kako su Nebesnici naivni, Nebesnici šalju najbolje što imaju - Svjetlonosce! Međutim, Alantael upoznaje 'dobru stranu Tame' (athu. Noćuricu Divanu) - Alantael pokušava dokazati kako Tama može birati drugačije! ... Međutim, događa se Izdaja! Tama je izdala Svjetlo ... ali, nešto se dogodilo negdje između - nastala je Pukotina Vremena i rodila se Akseben!

Odjednom, najopasnija stvar u Svealanu više nije Magija, nije Mač ... to je Biće koje vidi obije strane (athu. Tamu i Svjetlo) i odbija pripadati ijednoj u cijelosti!

}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{

Dok nebo kiši vatrom nad Bojnim poljem Vječnosti, koje je zapravo razorena pustoš puna ratnih ožiljaka prekrivena srušenim utvrdama, uništenim opsadnim oružjem, hrpama oklopa i oružja mrtvih ratnika, jedina nada tinja u taboru Svjetlonoša koji nose zlatne oklope, a hrabro se okupljaju oko ... Alantaela kojeg svi zovu 'herojem ljudi u vojsci Nebeskoj'. Eliminirao je Alantael Demona bezbroj, dobio bitke i razbio opsade, ali Alantael ne zna da ovaj rat ne može imati pobjednika, samo vječnost osvete, ponosa i mržnje ...

Što to Alantael ne razumije i ne vidi dalje od slave bitke, hoće li Alantael na vrijeme stići sa Svjetlonošama pred Nadovrt (athu. predvorje Svjetla ili Utočište Izgubljenih) predivno mjesto gdje postoje velike opasnosti ljepote onoga što vidite ili pak osjećate ... Hoće li Alantael ući sa Svjetlonošama u Nadovrt i hoće li biti pozoran i svjestan ljepote koju će tamo vidjeti ili osjetiti možda, jer samo je trenutak neopreznosti dovoljan na tom mjestu i nada se može izgubiti zauvijek te se pretvoriti u očaj ...