Dovoljno blizu kako bi vidio, a opet, predaleko kako bi odlučio ... Alantael nikako nije mogao prestati posjećivati Nemirne granice Cividive - nije mogao zaboraviti 'savršeno čistu pobjedu' u zemljama Tamozema. Naraštaji Noćobića i Noćohoda naučili su sve o 'crti koju nisu smjeli priječi', pogledi su bili tihi, ali oštri istodobno ... mir je trajao, ali povjerenje nije!

Tijekom jedne ophodnje Alantael i njegovi Svjetlonosci susreli su se sa skupinom djece Noćohoda. Jedan od dječaka je pljunuo prema Svjetlonošama i odlučno, ali i s riječima punim prijezira obratio se Alantaelu: Ti si onaj od Svjetla ... ti si taj koji nas je zaustavio kada smo trebali postati Netko!

Te noći, Alantael zapisuje: Svjetlored ne smije uvijek biti rješenje ... Pobjede Svjetla bez cijene stvaraju dug, pa Svjetlo lako može postati tihi oblik dominacije ... Tri zime nakon toga Nemrine granice opet gore vatrama koje bukte prema ratu - Svjetlonoše dolaze! Tada, te Noći, prije dolaska Alantaela i Svjetlonoša - stigla je Akseben! Ne kao dijete, ne kao Notalanka, ne kao Nitko - došla je ovaj put kao Netko koga je teško ignorirati!

Akseben se pojavljuje usred okupljanja Noćohoda, neposredno pred njih pohod, Vrijeme oko nje staje, kao da se zamrznulo ... Ako noćas posegnete za osvetom, na koju imate puno pravo, bit ćete ujutro izgubljeni! Noćohodi se iznenada utišaju, nije bilo podsmijeha, nije bilo vike ... Netko im je po prvi put priznao Pravo, a nije im ponudio Rješenje.

Tog trenutka pojavljuje se Alantael u pratnji opasnih Tamokosaca. Alantael osjeti nešto poput nečeg što je osjetio usred Nesikuta ... napokon spozna i shvati - Ona je ta Pauza Vremena, ta Korekcija - Ona je razlog zašto Katastrofe nikada ne dolaze! Alantael polako skine bojnu kacigu, žičane pancirne rukavice, mirno sjaše s Nebokona: Tko si ti, možda, što si ti? Iznenada upita Akseben.

Akseben na trenutak stane proučavati lice svoga oca, a potom odgovori: Ja sam Ona koja dolazi kada nitko drugi ne smije! Negdje daleko, jako daleko, usred čipki meteora, Noktaum konačno spazi crte obrisa Akseben, ne zorno, mutno, ali razumljivo ...

Noktaum odluči intervenirati i djelovati, ali ne protiv Svijeta, ne protiv Akseben ... već protiv onih koji joj pomažu, a to je Alantael. Alantael počinje osjećati nevjerojatne stvari: vidi bitke koje još nije vodio, čuje odluke koje još nije donio - kao da počinje osjećati krivnju za nešto što nije skrivio! Akseben osjeća kako joj otac polako upada u zamku koju mu je vješto postavio Noktaum ...

Alantael mora birati: spasiti Dijete Vremena (athu. još uvijek Alantael ne zna tko je to i kako mu je Akseben zapravo nerođena kćer - Putovrem iz Budućnosti), ili povući svoje odrede s Nemirnih granica Cividive ... Ako spasi Dijete Vremena počinit će grešku svojih Predaka, a ako se povuče, Cividiva pada u strahote rata za koji će on snositi odgovornost i osjećati krivnju.

Noktaumu odgovaraju oba Alantaelova Izbora, Akseben kao Putovrem iz Budućnosti svjesna je kako ne smije intervenirati prva, nikako prije Alantaela, a upravo na to cilja Noktaum! Međutim, Noktaum se i ovaj puta proračunao - zaboravio je na Nekoga! Nekoga tko može vidjeti 'Više Istina Istodobno' ...