3
Upisao:
Handrha – zaštitnica Alanđana (Ona koja rukom Zvijezde može dodirnuti)
U nepoznatoj oblasti Deserthye, davno prije propalog kraljevstva, u nepoznatom pustinjskom gradu Cardhalanu, u prljavoj lokalnoj krčmi, u zadimljenom kutu, sjedio je neobrijan stranac ogrnut svojim plavim, nekada predivnim, ogrtačem koji je sada izgledao poput dronjka. Svima je bilo jasno da taj stranac ne pripada i jednom poznatom plemenu Pustinjskih ljudi u Deserty, ali njegov nezainteresirani pogled i njegovo bezvoljno ispijanje pića iz prljavog pehara, nikoga baš nisu previše uzbuđivali. Onda se kod stola nezainteresiranog stranca pojavi starac kojeg su svi poznavali pod imenom Intosh. Dozvoli mi stranče da Ti pročitam sudbinu iz dlana ...
Upisao:
Benunhgembah – jezik vjetra Actyalana
Dok tako gusta tama prekriva i skriva kule i bedeme tajnovitog alandskog Zimskog bedema Unakasovi Krilati jahači kreću se brzo, oprezno, možda sada još opreznije, jer u njihovom je složaju sada i njihova Handrha. Noćas će ta djevojka princeza s Toplih mora Južnih spavati u dvornicama Mynetonkhe, a mnogi će Okolni narodi, koji tek trebaju stasati u Hrabre narode, vidjeti mističnu svijetlost na Sjeveru gdje će se s prvim jutarnjim svijetlima roditi zora Hawalandha. Njezina nježnost i snaga ljubavi koju osjeća prema Njemu grijat će Alanđane toplije od vatre.
Upisao:
Baharanunha – Ona koja Nebom šeće
'Neka Ti vile Charysmhe budu u pomoći sestrice! Tvoja nepromišljenost i ta tvoja brzopletost napokon su ti došle na naplatu. Koliko sam te samo puta upozoravala da se s Njim ne poigravaš na taj način?! Ne razumijem zašto si ga željela učiniti ljubomornim, pa svi znaju da ti je taj dječak naklonjen. Nemaš Njegove oznake koje si Mu glupo i nepromišljeno vratila. Kako sada misliš prijeći Armaghedonhu, kako ćeš pronaći put do Asgrada? … Ptice i plahe šumske životinje bježat će od tebe, a divlje te zvijeri neće prepoznati u tim mračnim šumama … O, Boginjo blaga, zar te riječi nisi zapamtila, pa upravo su one zapisane u Hramu Sunca Velike piramide Drymha. Snjegovi s Wyghene sakrit će ti Zimski bedem i zamesti putove, a Njegovi te Alanđani neće propustiti kroz svoje guste redove.' – zabrinuto je pitala Antyopha svoju sestru.
Upisao:
Landerha - nekada ponosan i mnogobrojan 'ratnički narod'
... Predivne plave oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme, odjednom napune se suzama. Suzama koje kao da su znale tu tajnu koja je bila stoljećima čuvana. Treptaji Sonsyreyna oka potjerali su suze, suze koje su ličile na kapi jutarnje rose, niz predivno i nježno djevojačko lice na kojem se sada zorno vidjelo da razumije tajnu, ali ne razumije gdje treba tražiti tu tajnu dobro čuvanu i skrivenu još od samoga Osvita vremena. U trenutku kada je mislila da ima sve, jedan nepromišljeni potez, gotovo banalan, sve je pretvorio u maglu ...
Upisao:
Nemeysolh – vatreni raspad 'Noć bez Mjeseca'
Bilo je to u ono doba kada su strašni ratovi, ratovi nazvani Wanderdonskhy ratovi, već bili zahvatili rubne dijelove nekada moćnog i slavnog, a sada zauvijek propalog kraljevstva Desertye. Nikome od Okolnih naroda, a najmanje Pustinjskom narodu, više ništa nije bilo razumljivo. Njihove stare legende, koje su se trebale ispuniti i postati stvarne, sada su se potpuno ispremiješale i izazvale nove nesporazume i nedoumice. U zauvijek prokletoj zemlji, zemlji u kojoj nije bilo sjena, u zemlji koju su strašno poharali odredi Hladnih vatri, u zemlji Wananunhy, zemlji žeđi, dogodilo se nešto što nitko nije mogao objasniti. Naime, već danima padala je hladna kiša, a svjetleće munje nemilice su parale nebo uz stravičnu tutnjavu gromova koji su prekidali jednolično zavijanje vjetra koji se tko zna otkuda i tko zna zašto odjednom podigao. Nemili pljusak stvorio je, te nakon stotina godina i napunio korita oduvijek suhih potoka blatnjavom vodom.
Upisao:
Bulman – simbol sklada Saveza Zvjezdanih Čuvara i Vitezova vjetra
Predivne legende stanu kružiti među Okolnim narodima o tim ratnicima, o toj zemlji, o tim nepreglednim prostranstvima koje je zauvijek okovao led i snažno pritisnuo snijeg. Tajanstveni ratnici u plavim odorama i ogrtačima, ratnici lutalice i osvajači, ratnici napadači, stanu ubrzano graditi svoje neobične gradove i naselja. Na samom rubu svijeta oni podignu svoj Zimski bedem. Tamo bi oni svake godine jahali na svojim snažnim i plemenitim konjima, a bila je to najveća tajna koju su oni uporno i sebično čuvali. Nikada Okolnim narodima nije bilo jasno zašto su ti najstrašniji, najhrabriji i najbolji ratnici koje je Vrijeme zapamtilo bili spremni rušiti svoje neobične gradove i ići dalje ...
Upisao:
Raykha – Sjeverna zvijezda koja zaklanja Hawalandh
'… Bila je ona predivna mlada djevojka, a njezina pojava ugodna svakom oku. Dok joj je duga, brižljivo njegovana i češljana, crna kosa slobodno padala po ramenima, njezine bijele, nježne i njegovane ruke, svijetla put lica i obrazi besprijekorno glatki i nježni, odisali su ljepotom kakvu još nije zapamtilo ovo Strašno i Nezamislivo Vrijeme. Doista, tog se trenutka Ona dojmila poput prave kraljice, a na mekanoj baršunastoj tirkiznoj haljini imala je pojas istkan od pozorno kovanog srebra. Takvu ljupkost živoga bića Vitezovi vjetra još nisu vidjeli u svojim dugim lutanjima od samoga Osvita Vremena …'
Upisao:
Martysh – Nebeski vitez početak zimskog solsticija
Nad toplim i azurno plavim morima Dyadonhe noć je prosula svoju tamu i otvorila svoje tajne odaje. Tama je prekrila Zabranjeni grad piramida, a noćne su ptice raširile svoja krila. Polako se spuštala još jedna beskrajna noć nad šumama prekrasnih palmi. Polako trnu i posljednja svijetla, a onda blagi povjetarac, neobičan i čudan, pretvori toplo more u ogledalo za tisuću zvijezda. Kroz šumu palmi stanu se probijati i pojavljivati djevojke božanske ljepote. Svi Okolni narodi zovu ih Leptirice zbog njihovog laganog hoda po pijesku u kojem ni tragove ne ostavljaju. No, njihov lagani, tihi, graciozni hod i ples po toplom pijesku ipak je nekoga ili nešto uznemirio. Leptirice to osjete poput ljetnih mirisa. One stanu! One čekaju, jer podigne se neobičan vjetar preopasan za njihova svilena krila...
Upisao:
Khepher – strašni pustinjski lovac Deserthye
Bio je to početak stvaranja njihovog Sna. Legenda je rođena jednoga Jutra pojavom Zimske Zvijezde Zornjače i Noć je napokon dobila ljepotu koja je postala predivna. Dan je napokon otkrio horizonte istine, a upravo istina je bila tamo gdje su se mašta i realnost po prvi puta dodirnuli, tamo negdje gdje su se oduvijek kiša i vjetar dodirivali, ali se nikada nisu razumjeli. Tada pak je Nebo otvorilo Dušu svoju, a Zemlja poklonila Tijelo svoje najplemenitijoj rasi ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
... snaga Nebeske ptice opet je rasla, a u Dječaku se počeo buditi Čovjek, ili pak je možda samo u Čovjeku još uvijek živio Dječak.
Upisao:
Hydrha – božica Pravde drevnih Sychytha
… Govorili su Sychythe, a zapamtili su mnogi Okolni narodi, da su je Bogovi načinili od svojih muških suza, a tada pak su se zbog njezine božanske ljepote zaljubili u Nju. Da bi spriječile svađu među Bogovima, a i same ljubomorne na njezinu ljepotu, Boginje je tada poklone ljudima …
Pojava Sivih jahača i sywolykyh Demona na bojnom polju Herofahlha na trenutak potpuno zbuni guste redove Alanđana koji se poviju i zamalo popucaju, ali izdrže udar. No, tada pak, u svoj silini Vitezovi vjetra udare u sam bok Sivim jahačima, a alandski Crni streličari tučom crnih strijela udare po sywolykym Demonima ...
Upisao:
Yunha – Wyxenha 'Ona koja Nebom šeće'
Tiho, tajnovito i polako počinju se spuštati prve alandske jutarnje magle s tajnovite planine Wyghen koje najavljuju misterioznu Anybeathu. Pustinjski narodi u to doba prvi su puta osjetili svježinu i krijepost hladne vode što donesoše je kiše Shakazeye gonjene strašnim vjetrom Actyalanom koji je to načinio samo zbog Njega.
Upisao:
Lothosh – sunčani zmaj koji zaklanja zvijezdu Hawalandha
Tragajući tako za mudrošću i milošću, Okolni narodi, zapravo su pronašli neznanje i mržnju. Naivno su tada pomislili da su postali arbitri plemenitog mira, što već jednom prije podari im Atlantida i Slavni gradovi, a zapravo su postali bakljonoše što probudiše Hladne vatre u najdubljem ponoru, u ponoru u koji ih Bogovi već jednom prije baciše, pa sada oni opet prenose vjekovni plamen smrti i uništenja.
Upisao:
Rynkha – morska mačka
Tu, gdje Noći nisu tako tamne, a Jutra se zlatom zlate iznenada, ničim izazvani, ničim potaknuti, onako kako su to činili samo Alanđani, na Toplim plavim morima pojavilo se na stotine strašnih alandskih ratnih brodova pristiglih sa sjevernih ledenih mora ... strašna tajnovita Anybeatha (magla) skriva ih, ali Anybeatha skriva još nešto ...
Upisao:
Horanyash – susret dvaju suprotstavljenih principa
Onda kada Andraghonh napokon sretne Sonsyreyu i kada Hladne kiše Shakazeye izbrišu sve tragove, Hladne vatre će doživjeti prvi težak poraz što ne zapamtiše ga ni oni najstariji među najstarijima, a koji se još uvijek sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i propasti moćnog saveza Slavnih gradova.
Upisao:
Zeyha – kiše Shakazeye
Napokon je za Sychythe sve onako kako na Nebu treba i biti, sve je u božanskom skladu i redu, a neobična sila privlačnosti i neobičan miris alandskih indigo ljubičica jednostavno vodi k tomu da se Andraghonh i Sonsyreya napokon moraju i susresti da bi Legenda krenula svojim tijekom.
Upisao:
Nefelh – početak Buđenja
Napad i snaga topline nasrće na posljednje hladne zimske dane. Topla mora Južna postaju još toplija, srebreni se borovi srebrom srebre, a najljepše plave oči koje je ikada prije zapamtilo Vrijeme toliko su plave da ni Noći više nisu tako tamne ...
... Ljubav Sonsyreye prema Andraghonhu Sychythe vide tako na cijeloj Prirodi i njezinom snažnom buđenju.
Upisao:
Vrijeme Tajni – alandski zodijak
Kako je hladnoća neopisiva, Sychythe se smrzavaju i najvjerojatnije doživljavaju razne halucinacije i vizije shrvani hladnoćom, ali smrzavaju se i Vitezovi vjetra, no, oni hladnoću ne osjećaju ...
... Dakle, druga karika tajne leži u zvijezdi Hawalandha, odnosno njezinom položaju u odnosu na ostale vidljive Zvijezde koje Sychythe itekako dobro poznaju.
Upisao:
Shanatonunh (Zvjezdoznanstvo) Alanđana – astrologija Sychytha
U to Mračno Prvo doba sve je imalo svoje Doba, svi su imali svoje Vrijeme ... No, možda ne baš svi, jer drevni je narod Sychytha primjetio u tom Strašnom i Nezamislivom Vremenu zaboravljene ratnike iz najplemenitije skupine ljudi koja je ikada Atlantidom koračala ... Oni su Nekoga Danima grozničavo tražili, a Noćima strpljivo čekali - jer velika je bila Njegova hrabrost i slava što pokloniše Mu Bogovi sa Zvijezda nakon strašne bitke na bojnom polju Herofahla ...
Upisao:
Naxyrh – Hladne vatre
Razvojem bogatstva rasla je i razvijala se osobnost, a s osobnošću razvijala se i oholost i žeđ za vlašću. Upravo ova oholost i žeđ za vlašću najveći je zamah dobila kod četvrte podvrste Atlanta. Bila je to rasa Helakhty (Hladne vatre – po Athumanunhu).
Upisao:
Naxyrh – rase Atlanta
Eto, tako dok se u to Strašno, Nezamislivo i davno prije zaboravljeno Vrijeme miješaju San i Java, stvarnost i priviđenje, život i smrt, u duši tog 'Prvog čovjeka' sve se počinje ispreplitati u nekom novom beskonačnom snu koji kao da nema ni početka ni kraja.
Upisao:
Naxyrh – katastrofa zbog koje je potonula Atlantida i uništeni Slavni gradovi
… Činilo se kao da je nastupio smak svijeta. Sunce se zamračilo, a snažna se svijetlost vrtjela u krugu. Pogođen snagom oružja svijet se u groznici rušio. Voda postane vruća pretvarajući se u paru, životinje počinju ugibati, a ljudi umirati u najstrašnijim mukama. Razbjesnjela vatra palila je i zauvijek gutala stabla jedno za drugim. Tanki sloj ozona probijen je, a preostala atmosfera počela je nepovratno otjecati u svemir. Mjesec se opasno približio Zemlji, a Sunce se pretvorilo u velikog crvenog diva, mora su se povukla, rijeke isparile, a šume i trave nestale, tlo se osušilo i ispucalo. Cijela se planeta pretvorila u beživotnu pustinju u kojoj zavlada grobna tišina …
Upisao:
Onda kada se Sedam promijenilo u Osam – Naxyrh (Prokletstvo Vremena)
Onda pak kada se napokon rodila zvijezda Hawalanda Bogovi su postali Ljudi i Ljudi su postali Bogovi. Sedam je sjajnih Zvijezda tada na trenutak posudilo Osmoj Zvijezdi sjaj. Sedam se promijenilo u Osam da bi napokon postalo Jedan, pa opet Sedam koji se mijenja u Osam koji postaje Jedan. Legenda je slobodno mogla započeti i započela je.
Upisao:
Athumanunhova legenda
… jer kada Noć napokon ukrade Dan i kada to donese miran San, San taj predivni dar što imaju ga samo ljudi (jedino ljudi od svih živih bića, pa i Bogova, imaju tu privilegiju da mogu sanjati), bit će dovoljno samo slušati ritam Srca i Duše glas, pa da napokon postane svima jasno kako to Athumanunh korača kroz legende i već davno prije zaboravljene mitologije i divi se tim tajnama što tako su dobro skrivene u tom mudrom Vremenu što zna sve odgovore, pa se ga zato i plaši Svijet.
Upisao:
Atrej i Tijest – predodređeni da budu zajedno
Egist je izvršio očevu želju, ubio Atreja, a Tijest se ponovno dočepao mikenskog prijestolja. Kasnije će Agamemnon opet nasilno zbaciti Tijesta s prijestolja i očevo žezlo vratiti u svoje ruke. Međutim, božanska kletva i osveta nisu ni tada mirovale, pa će i Agamemnona stići usud.
Upisao:
Atrej i Tijest – braća Pelopida i Zlatno runo
Braća Pelopida u mitologiji su braća poradi kojih je Zeus razljutio moćnu božicu Prirodu i izazvao njezinu još moćniju, ali i opasniju prijateljicu božicu Sudbinu.
Upisao:
Kratka šetnja kroz mitologiju ili o Iridi
Mitovi su neiscrpna riznica nadahnuća u umjetnosti, psihologiji, a sa snovima ne možemo ni pokušati raditi bez poznavanja mitologije. Često me pitaju tko je Irida i zašto Irida? Naravno, jasno je da je Irida moje duhovno ime, ali ipak, pročitajte u kratkim crtama o Iridi i drugim mitološkim likovima...
Upisao:
Helije – bog Sunca, brat Selene i Eose
Noću kada bi mu predivna Selena, sestra njegova, otpjevala uspavanku Helije bi zaspao u svojoj krilatoj zlatnoj barci koju mu je iskovao osobno božanski kovač, sin Zeusov, Hefest, negdje u tajnim odajama svog uvijek vatrenog vulkana.
Upisao:
Mirmidonci – ratničko pleme Ahilejevo
Mirmidonci (mirmeks – mrav) strašni mitološki ratnici koji su pratili Ahileja u bitkama pod zidinama Troje svoje su podrijetlo i nastanak vodili od Zeusa Gromovnika.
Upisao:
Afrodita u zabranjenoj ljubavi
Odjevena u žarko crvenu haljinu tiho je ušla u kolibu Anhizovu, tiho se skinula i legla kraj njega u postelju koju su prekrivale mekane lavlje i medvjeđe kože. Noć je bila puna slasti, a pčele su sneno zujale oko kreveta u kojem su božansko i smrtno tijelo naprosto izgarala od ljubavne strasti.
Upisao:
Hera – božica od koje je strepio i sam Zeus
Ako postoji lik božice koji je u mitologiji nepravedno zapostavljen onda je to lik božice Here, kraljice bogova i gorljive zaštitnice braka. No, ako pak uopće postoji lik božice ili smrtnice u mitologiji koji Athumanunh najmanje obožava onda je to sama Hera veličanstvena, predivna i bajna.
Upisao:
Artemida – božica 'divljakuša'
Artemida je živjela pod otvorenim nebom sa svom svojom silom pratitelja, lovila šumske životinje poradi hrane , kupala se u hladnim i divljim šumskim potocima …
Upisao:
Sfinga – neman sa ženskom glavom
Sfinga je jedno od najstarijih mitoloških bića koje je stvorila ljudska mašta i umjetnost. U Grčku mitologiju Sfinga stiže s Istoka, a na stvaranje njezinog lika najvjerojatnije su utjecali asirsko-babilonski kipovi krilatih bikova s ljudskim glavama, a napose kipovi drevnih egipatskih vladara (faraona).
Upisao:
Sirene – čudovišta sa ženskom glavom
Naime, sirene su bile vrlo ponosite na svoje glasove, pa su neoprezno na natjecanje u pjevanju pozvale i same muze. Razumije se, sirene su izgubile od muza, pa su ih muze za opomenu kaznile tako što su im izrasla krila.
Upisao:
Alkestida – krajnje odana mužu svojemu
Nakon žestokog hrvanja Heraklo je sputao boga Tanatosa. Heraklo je Tanatosu obećao slobodu u zamjenu za Alkestidin život. Naravno, kako s Heraklom nije bilo šale, a Tanatos je to itekako dobro znao, on je održao obećanje i zadanu riječ.
Upisao:
Boreadi – krilata braća mitski letači
Dobro je znati da harpije nisu oduvijek bile zle, pa one su sestre Iridine i nose slijedeća imena: Ela (goropadna), Kelena (brzonoga) i Okipeta (brzoleta). Zajedno su one strašne božice oluje, ali i mitske pljačkašice i otimačice.
Upisao:
Kirka – zanosna čarobnica
Lik prekrasne čarobnice Kirke dočarao i predočio nam je prvi puta Homer. Kirka je živjela na otoku Eeji na dalekom zapadu, a ljudi su tu rijetko dolazili.
Upisao:
Perzefona – Demetrina kćer
Svijet se doskora pretvorio u beživotnu pustinju. Nestalo je hrane za životinje, ljude, ali i bogove. Svi bogovi stanu preklinjati Demetru neka ublaži svoj gnjev, ali ih je ona redom odbijala. Napokon, Zeus pozove Hada na Olimp i zapovijedi mu da ako djevojka još nije jela hranu mrtvih neka se je odrekne i vrati je majci.
Upisao:
Neoptolem (Pir) – sin Ahilejev
Nikada, ali baš nikada ne smije se slati dječake u rat, jer oni su jednostavno premladi za te bitke divne i veličanstvene, naime, dječaci nikada ne razumiju strašnu divotu bitke ...
Upisao:
Kefal – sin boga Hermesa i njegove ljubavnice Herse kćerke Kekropove (prvi kralj Atene)
'O, Nefelo, ljubavi puna, dođi i odagnaj umor moj ...'
Upisao:
Odisejev 'Trojanski konj'
Oduvijek su se svi pitali zašto su Trojanci, ti hrabri i veličanstveni ratnici, bili toliko naivni, pa su u grad uvukli 'Trojanskog konja' koji ih je na kraju koštao života i pada grada. Odgovor je opet Odisej, on je izmislio priču koju je Sinon tako vješto 'prodao' Trojancima koji su mu povjerovali.
Upisao:
Odisej hini neuračunljivost
Kad je Palamed stigao Odisej je hinio neuračunljivost. Upregao je svoje volove i počeo orati plažu ispred svoje palače, pa nakon toga saditi sol. No, Palamed je bio također vrlo bistar i oštrouman, pa je pred volove potajno položio malog Telemaha.
Upisao:
Odisej – junak bez straha, no, ne i uvijek bez mane
Najveću slavu Odisej je stekao tijekom Trojanskog rata gdje je bio junak bez straha, no, ne i uvijek bez mane. Međutim, dok u grčkim mitologijama Odisej s ljudskim manama postaje i ostaje uvijek pozitivan, u mitologiji (pričama) starih Rimljana on zauzima gotovo uvijek negativni lik.
Upisao:
Atena – grčka božica rata, ali i vješta tkalja
Nije dugo trebalo, a Arahnina hvalisanja dopru do božice Atene. Atena se preruši u pogrbljenu staricu i pojavi se pred Arahnom koja je tkala. U prvi mah Atena je bila ushićena umijećem djevojke, ali ju na kraju ipak upozori da ne bude umišljena i ohola.
Upisao:
Zlatni dodir – dar bogova
Ponekad darovi bogova i nisu ono što nam se na prvi pogled čini da jesu. Mitologija je puna takvih priča, a ovo je jedna od niza njih.
Upisao:
Pan – bog šuma i pastira
Pan je bio izuzetno opasan i nasilan ako bi se ga iznenada probudilo iz sna. Neopreznost su mnogi platili time što ih je, u trenutku kada bi probudili Pana, obuzeo paničan strah.
Upisao:
Zeus i njegove ljubavnice (smrtne žene)
Iz veze boga i smrtnice rađaju se najveći junaci mitologije i gotovo uvijek oni su kraljevi u svom narodu, pa u ponekim slučajevima oni postaju polubogovi ili čak bogovi, dok je kod veze božica i smrtnika gotovo uvijek rođeno niže božansko biće – demon ili monstrum.
Upisao:
Zeus - najviši bog drevnih Grka
Njegovo najmoćnije oružje bili su munje i gromovi, a njegov štit imena 'egida' bio je neprobojan.
Upisao:
Zeus i Tifon
Zeus se kasnije nije mnogo opterećivao problemima u njegovom kraljevstvu, već je rješenja prepuštao ostalim božicama i bogovima koji su ponekad opet bili toliko bahati da se na kraju ipak on morao umiješati kako bi sve ostalo u savršenom redu i kako ne bi zavladao kaos.
Upisao:
Zeus – sin titana Krona i titanke Reje
Zeus je moćni i najviši vladar bogova, gospodar ljudi, utemeljitelj i nepokolebljivi zaštitnik božanskih i ljudskih zakona. Drevni Grci zamišljali su ga i opisivali kao stasitog muškarca bujne brade, spokojnog pogleda i lica s kojeg zrači ponosna svijest vrhovne i nepokolebljive moći moćnog vladara.
Upisao:
Dioskuri – božanski blizanci
Borili su se hrabro i dostojanstveno uvijek rame uz rame pri čemu pazeći uvijek za sigurnost drugoga više nego za svoju.
3
