Dobro, uvjerili ste me, vodite me 'do tog' zbog čega sam došla. Uz osmijeh Akseben pristane. Akseben je tek počela koračati za Mrkoarkom kad je počela osjećati nekakvu napetost, nije bila kaotična, nije bila ni glasna ... to je više izgledalo kao trenutak kada je tetiva luka napeta i čeka se trenutak puštanja strijele. Međutim, Akseben nije bila svjesna kako tu napetost Gaguriani već danima osjećaju.

Tlo pod nogama Akseben odjednom potamni, nije to bila njezina sjena, to je izgledalo kao da netko briše tlo. Korijenje drveća stane se uvijati, a grane krošnje presavijati ... nije to bilo od Erodaha Šumodaha, bilo je to poput bježanja od nečega. Odjednom pucanj, prasak ... ali ne zvučnim nego tihi prasak Stvarnosti (athu. Tretolom), kao da se trenutak Vremena lomi. Iz tog praska 'iscure' Sjenoprazni ... ovoga puta nisu to samo njihovi Jekodjeci, sada nisu rasipani, gušći su, stabilniji i opasniji.

Mladi Anzalani reagiraju prvi snažnim zaletima prema Sjenopraznima, točnije - prema njihovim obličjima tijela. Sudar, udar - ništa! Iako su se Sjenoprazni na trenutak raspali pod naletom Anzalana, idućeg su trenutka već poprimili novo obličje tijela. Anzalani opetuju nalet, ali ovaj put odbačeni su prema stablima. Akseben odmah reagira, skuplja šake, križa ruke ... Aer oko nje prvo uspori, a potom se zaledi, a Sjenoprazni uspore u svojim pokretima.

Mrkoark poviče: Ovo je proboj! Ne branite sebe, branite nju! Nastane Tišina, kratka, opasna i ubrzo postane zorno - meta nije šuma, nisu Gaguriani ... Meta je Akseben! Troje Sjenopraznih probije se kroz zid Anzalana i krenu prema Akseben. Ne napadaju nasumice, fokusirani su i skoncentrirani, usmjereni ... Akseben ih gleda i odjednom čuje nešto, nije bio Strah, nije bila Panika, bilo je to Sjećanje ... ali ne njezino!

Kada je Praznosjeni dotaknuo Akseben, pojavio se snažan bljesak ... Akseben izgovara Bajalicu - NimNih (athu. direktno prevedeno bilo bi to - 'nemoj misliti, nemoj hodati' ...). Gaguriani nisu razumjeli tu riječ, ali Sjenoprazni odjednom stane! Stvarnost okolo njih gubi smisao, Pukotina iz koje su 'iscurili' širi se, tlo ispod Sjenopraznih počne propadati kao da su zagazili u nešto živo ... Sjenoprazni tonu, nestaju.

Mrkoark opet izda zapovijetku Anzalanima: U Tjelotrup! (athu. odgovaralo bi to nekakvom zgusnotom složaju, poretku). Tjelotrup Gaguriana u istom trenutku postane bojni složaj - precizan, savršen ... kreću se oko Akseben. Akseben pak gledajući u Pukotinu nešto osjeća ... nešto već poznato.