Na rubu poznatih Vikariuma, ali i onih nepoznatih, u Svijetu vitkih i gracioznih tijela što odišu osjećajem lakoće i elastičnosti kakvi su Lakoraci (athu. narod lakih koraka) u zaboravljenom Svijetu Aerialana ... Iza Staklenih Planina koje svjetlucaju i bljeskaju na Cenusovom Svjetlu mirno žive Vazpazi Lakoraci. Njihovo kretanje je doista graciozno, kreću se brzo, jedva dodiruju tlo, a njihovi pokreti nalikuju plesu.

Ako Athumanunh potraži u Rasonariju njihove opise, doista stoji zapisano, kako im je ta gracioznost direktan dar samoga Svjetla. Njihov Bitosrž nikada nije bio opterećen mržnjom, jednostavno ne poznaju taj osjećaj, a njihov Svijet pomalo je 'naopak', jer kupaju se u Nimbosima, na drveću cvjeta cvijeće umjesto lista lišće, rijeke teku od ušća prema izvoru ...

No, tog jednog jutra, snenog i okupanog Svjetlom, nešto se promijenilo. Prvo su to osjetile Brigošume, let im je postao pretežak, a potom su se grane počele savijati, ali ne prema tlu, već prema visini Neba. Lakoraci su po prvi put osjetili umor, teško su se kretali ... kao da je neka nevidljiva Sila zarobila njihovu lakoću i gracioznost. Prvaci i Uglednici Lakoraka aktivirali su tajni poziv - Svjetlonoše! Nešto nije bilo dobro sa Svjetlom.

Daleko, jako daleko, usred Vrištokrešta, signal je primljen u Holoarku, velikoj dvorani Svjetlonoša. To nije obična Anakra ... to je nešto drugo, nepoznato i opasnije. Prva je reagirala Divana. Netko opet mijenja samu Prirodu Svijeta. Složio se Alantael. Istog trenutka pojavila se djevojka u bijeloj haljini, ogrnuta bijelim ogrtačem, izazvala burnu reakciju Svjetlonoša Vazdana koji su čuvali Holoark, jer nitko od njih nije vidio kako je zapravo ušla ... Alantael ih umiri pokretom ruke.

Alantael je sada već naučio i očekivao ovakve pojave 'kćeri' (athu. Akseben je opet Putovrem). Divana još uvijek nije znala za tu Tajnu svoje 'kćeri', pa je samo upitala: Jesmo li se nas dvije već srele negdje? Akseben uz topli smiješak mirno odgovori: Možda ... ali, tek u Vremenu koje Dolazi ... Akseben nastavi: Dovela sam Nalasku i Paneru ... u istom djeliću sekunde iščezne na zaprepaštenje svih nazočnih.

Alantael samo prođe šakom kroz bradu, slegne ramenima i mirno izgovori: Pripremimo se za put prema Aerialanu ... nadam se kako ćemo uskoro znati razlog zašto nas zovu!