Gaguriani više nisu mogli birati, imali su samo dva Izbora - povući se još dublje u Dreprašu, a to znači Zaborav Stoljeća, ili ... izaći u Svijet koji ih je zaboravio. Bio je to Svijet Svjetodola i Anakra(e) koja je već jednom prije zakazala ... ali, sada su tu Svjetlonoše, pa možda postoji Nada. Mrkoark pogleda svoje Jatovode: Nismo mi Izgubljena rasa, mi smo rasa koja Pamti! (athu. nikako Gaguriane ne mijenjati s 13-estom Rasom!)

Te Noći, poput šapta koji putuje nekamo dalje, prvi Gaguriani napustili su svoju Dreprešu i krenuli prema Čudošumi ispod Vrištokrešta tražiti Svjetlonoše. Tako su Gaguriani krenuli prema svojoj Legendi, a jedna mlada Noćurica osjetila je kako se nešto drevno budi ... Gaguriani su se u sve većem broju kretali prema granicama Svjetla - prema mjestu gdje su se odavno Svjetlo i Tama sudarili, dakako, nisu se razumjeli ...

Dobro, tako sada Pričoslovlje ulazi u 'opasnu zonu jedne od bezbrojnih Priča, događaji više neće biti slučajni nego međusobno povezani. Gaguriani pak su sve više upoznavali Svjetodol, koji im je usput, sve više sličio Pukotini. Dok su Gaguriani napuštali svoj Svijet, duboko ispod tog Svijeta, ispod Bitosrži u Suštini Sjećanja, usred Tišine Ispod Vremena, zasvijetlio je jedan Spokamenik ukrašen Regalijama, a u njegovom podnožju Rukotvorina.

Rukotvorina je čuvala veliku Tajnu Gaguriana, a strašno i nepogrešivo na nekoga je podsjećala ... na Biće koje nikad nije rođeno, nije stvoreno - to biće je jednostavno 'nastalo' u trenutku kada je Stvarnost prvi put pogriješila. Sada, po tko zna koji put, to Biće opet želi prodrijeti u Stvarnost ... znači netko opet 'slabi barijeru' Svjetla.

Prije tisućljeta, prije nego što su Svjetlonoše postali Legendarni Predonari, Gaguriani su bili Vazpazi Predonarije. Dakle, ne samo Vazpazi Drepraše, već i granice između 'Nečega i Ničega' - drevne Neganige (athu. misteriozno propali Vikarium, još nije opisan ...). Gaguriani su prvi sputali - Noktauma, ali nisu ga oni zatvorili, oni su samo 'držali vrata zaključana'.

Ta Rukotvorina, skrivena u Suštini Sjećanja je zapravo Kotvar (athu. ključ), ako nestane vrata više neće biti zaključana. Zato su se Gaguriani 'povukli' u Sablasnu šumu, nisu željeli kako bi Svijet saznao za Noktauma ... netko bi mogao zlorabiti tu Moć. Čim je Rukotvorina počela svijetliti Mrkoark je bio siguran - Ona je već bila ovdje! Ne Divana, ne Nalaska ... nego Akseben!