Juranel svoj posljednji pogled uputi Alantaelu: Dugo sam nosio krivnju ... Alantael mu priđe, klekne pored njega i na trenutak nestane Tame koja ih je dugo razdvajala, sada su samo braća koje je razdvojila Tama. Juranel, brate ... Izgovori Alantael tiho. Juranel se osmjehne: Čuvaj ih Alantael, oni su svoju Prisegu održali 'tisućljeta' ... Mrkoark svoju šaku prisloni na srce: I ti si svoju Prisegu održao ... Juranel se pridigne uz pomoć Alantaela, pogleda Pukotinu, raširi ruke i zakorači u nju.

Tama Pukotine odmah je obavila Juranela koji se ovaj puta nije opirao ... po prvi put sam je birao: Prisežem Svjetlu moja će duša biti posljednji Verižnik Karikopleta (athu. moglo bi se odnositi na lanac ...). Na njegovim grudima užari se Omda - drevni simbol Stelar Svjetlonosaca. Bio je to znak koji Sjenoprazni nisu mogli podnositi jer im je nanosio bol ... Svjetlost eksplodira, ne kao Vatra, već kao Aroark ...

Sjenoprazni se počnu raspadati u tisuće crnih lebdećih čestica i Pukotina se napokon stane potpuno zatvarati. Urlik Noktauma odzvanjao je Strahošumom, ne od boli, već od bijesa ... prvi put nakon 'tisućljeta' zaustavljen je, poražen. Pukotina izbaci Juranelov Mač i Kristal Svjetlosti - KaShu ... KaShu uz svjetlucanje prenese posljednje Juranelove riječi:

Kad nastupi posljednja bitka ... Akseben, nemoj pokušavati pobijediti Noktauma njegovom snagom, pobjedi ga Izborom koji on neće razumjeti. Tama može zarobiti ... ali ne može pokoriti! Mrkoark podigne KaShu, Alantael Mač, a Akseben zatvori oči ... osjećala je neku tanku Nit Juranela koja nije bila Upozorenja, bila je to Nada, Dokaz - kako postoji Sila koju Noktaum, koji proždire Svjetove i Vrijeme, ne može slomiti. Bio je to Slobodan Izbor - Žrtvodar drugima, a upravo to je Istina koja odlučuje o Sudbini Svjetova ...