Što se to zapravo 'probudilo', kao oružje, u Paneri? Anait Nefertarika (athu. pomrčina ili eklipsa), dakle, vrlo rijetko, ali izuzetno opasno obličje i stanje tijela Bića. Trenutak kada Biće zapravo ima dva tijela u kojem jedno zaklanja drugo, ili pak jedno ulazi u sjenu drugog - Sjenomrak.

Kad izgubi nadzor, ili pak je potpuno skoncentrirana, tijelo Panere postaje crno-zlatno, raspuknuto između dva Svijeta, oči joj više ne sjaje jednom, već u dvije boje, a Prostor oko nje se svija, lomi i koleba (athu. oscilira, mijenja, neodlučno je). Jednostavno, Panera u tom trenutku može uništiti oba Bića (athu. Svjetla i Tame), ili pak je sama istodobno Biće Svjetla i Tame.

Zašto je to izuzetno opasno - vrlo lako može u tom trenutku postati i nešto treće, neko treće obličje (athu. još nije definirano i još nije zapisano). Divana: Panera, ti nisi Ravnoteža ... ti si pitanje na koje Svijet još nema odgovor. Ni Akseben nije sigurna - Panera može promijeniti tok Vremena, ali ga ne mora slijediti!

Noć nakon napada Rodonikta na Lanteoniju bila je skroz pogrešna, više nije samo slušala sada je tražila cijenu naplate, nije bila tiha, nije bila mračna, bila je - iskrivljena. Lanteonija je teško disala, neravnomjerno, a svjetlost Svitida više nije titrala u ritmu i skladu s Prirodom, nego u skladu s Panerom. Panera je počela izbjegavati Svitide jer je osjećala kako je nešto u njoj opasno što ne može nadzirati. Onda je sve počelo ... prsti Panere svijetlili su, kao da nešto želi izaći van, stvorile su se male pukotine na koži, Panere stisne šaku, pukotine se prošire i iz njih procuri zlatno svjetlo, nije to bilo nježno svjetlo, rezalo je, peklo je, bilo je živo.

U glavi Panere pojavile su se ne riječi, nego sile i to dvije ... jedna hladna, duboka i poznata - Tama, a druga topla, široka i nepoznata - Svjetlost. Te dvije sile stalno se sudaraju u glavi Panere, nanose joj bol, neizdrživu, ona pada na koljena, tlo i kamenje se uvija i topi, ne može se odlučiti u kojem obličju treba postojati.

Aer oko Panere postao je opasan, drhti, ali ne kao Erodah, već kao Pukotina. Svitide koje su pokušale pomoći Paneri jednostavno su se ugasile, nisu umrle, nestale su. Panera ustaje i uspravlja se, ali njezini pokreti nisu prirodni, kao da netko drugi koristi njezino tijelo. Oči joj planu, jedno je zlatno, drugo je crno ...

Dosta! Vikne Panera, ali glas se pretvori u Ehodjek, jedan preklopi drugi, to su dva tona, dva Bića, a tijelo je jedno. Svjetlost se raspadne u Prahozrn, a Tama se rastrga u Prazninu ... ne može prevladati jedno drugo. Pokreti Panere postanu prebrzi, pojavi se pred Svitidama ... instinkt, lov, ali nije glad, nije bijes ... kandže krenu, ali se zaustave na milimetar od dodira.

Napokon, Divana i Akseben usmjerile su svoje Anakra(e) na Paneru ... u njoj počinje unutarnja borba! Negdje duboko u sebi Panera čuje dozivanje Akseben i Divane, ali nešto se snažno suprotstavlja ... nije Tama, a nije ni Svjetlo - to je Panera sama!